Istina je prava novost.

Tijelovo u osječkoj konkatedrali

Osijek, (IKA/TU) – Na svetkovinu Tijelova, 30. svibnja, misu s procesijom u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla predvodio je imenovani đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, a koncelebrirali su župnik mons. Adam Bernatović i župni vikar Drago Marković. Bila je to prva misa koju je u konkatedrali predvodio mons. Hranić od kada je imenovan nadbiskupom.
Svetkovina Tijelova vodi nas razmišljanju o vidljivom znaku i otajstvu koji u sadašnjosti, i trajno kroz čitavu povijest do ponovnog Kristova dolaska na kraju vremena, naviješta i uvijek iznova posadašnjuje otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća, rekao je na početku homilije nadbiskup Hranić i dodao: “Isus je na Posljednjoj večeri učenicima i Crkvi ostavio trajan spomen svoje muke, smrti i uskrsnuća, upotrijebivši jednostavan jezik i jednostavne tvari. Na večeri kojom su Židovi slavili spomen na spasenjski događaj oslobođenja iz egipatskog ropstva, Isus je protumačio značenje i smisao svoga utjelovljenja, svoje muke i smrti na križu, izrekavši svoj neopozivi “da” Ocu te čin nasilja pretvorio u čin ljubavi do kraja i ostavio nam oporuku. Onaj prvi savez između Boga i čovjeka izmijenio je u novi i konačni savez. U jednu riječ, gestu i obred, sažeo je čitav svoj život, te očitovao svoju volju za budući način svoje prisutnosti među nama, njegovim učenicima i svim ljudima kroz čitavu povijest”.
Mons. Hranić podsjetio je da u euharistijskom kruhu i vinu Isus uvijek ostaje s nama te je naglasio: “Slaviti euharistiju istim duhom kojim ju je proslavio i Isus znači smisao vlastitog življenja otkrivati i pronalaziti u nesebičnom služenju; bilo da se ono ostvaruje u ljubavi i služenju prema bračnom drugu i djeci, bolesnim roditeljima, pomažući susjede koji su ostali bez primanja; u darivanju, ljubavi i podršci drugim ljudima do kraja, ne pitajući za cijenu, niti očekujući uzdarje. U ljubavi prema onima s kojima nas je povezao život, leži snaga i sposobnost transformiranja vlastitog života u Isusovo euharistijsko slavlje, kojim je on svoj život dao za druge”.
Nakon pričesti, Presveti Oltarski Sakrament u procesiji je iznesen iz konkatedrale u hodu do četiri sjenice koje su načinili predstavnici zbora mladih, sakupljača milostinje, velikog zbora te pazitelja konkatedrale. U procesiji su sudjelovali i ovogodišnji prvopričesnici, koji su u bijelim haljinama pred euharistijskoga Isusa posipali ružine latice. Procesija je završena u konkatedrali uz blagoslov i himan Tebe Boga hvalimo.