Osijek, (IKA/TU) – U osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla apostola svečanu misu uz procesiju s Presvetim Oltarskim Sakramentom na svetkovinu Tijelova, 23. lipnja, predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić u koncelebraciji s domaćim župnikom mons. Adamom Bernatovićem i župnim vikarom Josipom Semialjcem. U svetkovinu Tijelova može se ući samo prožet vjerom jer se ona ne može iskusiti osjetilima. Kada čestice kruha i vina postaju Tijelo i Krv našega Gospodina, kao vidljivi znakovi Božje ljubavi i sebedarja, potrebna je samo vjera, rekao je na početku misnoga slavlja biskup Hranić. “Svetkovina Tijelova je i dan koji uključuje kozmičku dimenziju, nebo i zemlju, čitavu stvorenu stvarnost. Na današnji dan u središtu je znak kruha, plod zemlje i neba. Zato je euharistijski kruh vidljivi znak Onoga u kojemu su zemlja i nebo, te Bog i čovjek postali jedno. Tijelovo nam govori da se ljubav ponovno rađa u darivanju, da se prima u davanju, da se kroz pojedine geste ljubav ne smanjuje i ne troši, nego umnaža – kako pjeva himan sv. Tome Akvinskog o euharistijskom kruhu kad govori ‘nit ga jelom nestaje’. Ljubav preobražava svaku euharistijsku česticu kruha i vina u Kristovo tijelo i krv. Krist je zato sav i čitav prisutan u svakoj posvećenoj čestici kruha i vina i u svakom njezinom dijelu. Hraneći se euharistijskim kruhom i časteći ga u molitvi i klanjanju, u tijelovskoj procesiji, mi se otvaramo daru Božje ljubavi, primamo ga te svjedočimo da postoji ljubav koja mijenja nas i koja mijenja i ovaj svijet. I budući da djeluje među nama i ovaj se svijet, stvari ovoga svijeta i njegovi problemi mogu promijeniti na bolje i mi se ljudi možemo nadati novoj i boljoj budućnosti – vječnom životu”, rekao je, između ostaloga mons. Hranić. Svoju su vjeru, okupljeni oko Krista u procesiji oko konkatedrale, svijetu očitovali okupljeni vjernici, moleći ispred četiri lijepo urešene sjenice, kroz pjesmu i molitvu. Nakon procesije, svi su još jednom pokleknuli pred Presvetim u konkatedrali uz himan “Tebe Boga hvalimo” i pjesmom “Do nebesa”.