Požega, (IKA) – Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove, 4. lipnja euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali sv. Terezije Avilske predvodio je biskup Antun Škvorčević zajedno s članovima Stolnog kaptola, dvadesetak svećenika grada Požege i djelatnih u središnjim biskupijskim ustanovama. Na svečanom slavlju uz đakone, redovnike, redovnice, svećeničke aspirante, predstavnike ovogodišnjih prvopričesnika i krizmanika, djelatnike i učenike katoličkih škola, crkvenih udruga i pokreta sudjelovali su i predstavnici Hrvatske vojske i policije te nositelji županijskih i gradskih vlasti na čelu sa županom Alojzom Tomaševićem i gradonačelnikom Vedranom Neferovićem. Uvodeći prisutne vjernike u euharistijsko slavlje biskup je rekao: „Spominjemo se da je Gospodin Isus prije dvije tisuće godina snagom ljubavi položio sebe za nas na križu i tu prisutnost ljubavi na križu ustanovio da trajno bude među nama, da nas hrani, liječi, prosvjetljuje i okuplja u zajedništvu njegove Crkve”. Započinjući homiliju biskup je rekao kako je jedna od tužnih činjenica hrvatskoga društva mnoštvo nezaposlenih. Ustvrdio je kako je rad jedna od važnih sastavnica koja tvori dostojan ljudski život rekavši: „čovjek svojim radom ostvaruje kreativnost svoga bića i svaki koji radi utiskuje na svoj način u proizvod rada svoj duh i stvaralačku sposobnost. Zaustavljajući se pred mnogim ljudskim djelima divimo im se jer je u njih tako spretno i sretno utisnuta ljudska kreativnost koja je sposobnost duha, osobito u umjetničkim djelima u kojima čitamo sposobnost veličine čovjekova duha. Spomenuo je kako nezaposlenošću čovjek biva prikraćen u svojoj kreativnosti te se na taj način osiromašuje ljudska obitelj, društvo i domovina no, i duhovno gledano stvarnost oko nas ostaje siromašna jer u nju nije utisnuta veličina ljudskog duha. Govoreći o svetkovini Tijelova biskup je ustvrdio: „Danas se zaustavljamo pred Božjim djelom, pred Božjom kreativnošću. Ovo malo kruha i vina koje stavljamo na oltar je na prvi pogled i po ljudskim materijalnim mjerilima beznačajno da im zapravo ne bi uopće trebalo posvećivati pozornost. Međutim, sin Božji koji je postao čovjekom, prije nego će podnijeti muku i smrt, posvjedočiti svoju ljubav svoju za nas, uze kruh i u njega utisnu svoju najveću kreativnu moć, ljubav koja je pokrenula svjetove i nas smislila. I taj euharistijski kruh i vino, beznačajni po svojoj vidljivosti, postaju silno veliki i duboki po onoj ljubavi koju je Isus Krist utisnuo u njih. I mi kad god u svetoj misi uzimamo u ruke kruh, primamo svetu pričest, postajemo dionicima toga stvaralačkog Božjeg djela koje je ostvario po Isusovoj muci i smrti i njegovoj ljubavi na križu. Isusovo djelo na križu jest pobjeda nad smrću, te mi u svetoj pričesti primamo zalog njegove pobjede, postajemo dionicima najveće Božje kreativnosti i moći njegove ljubavi koja pobjeđuje smrt. To je činjenica Božja, djelo Božje! Dok se zaustavljamo pred ljudskim djelima i divimo im se, valja nam se zaustaviti pred tim Božjim djelom. Danas je taj dan, Tijelovo, kada se želimo podsjetiti koliko je Bog moćno biće u – ljudski gledano – najnemoćnijem trenutku na križu i umiranju. Kako Bog izgleda nemoćno među nama kad se odlučio biti prisutan u ovom malo kruha i vina, ali je u njima prisutna ljubav, njegova najveća kreativna moć.”, istaknuo je biskup. Tumačeći liturgijska čitanja biskup je rekao: „Vjerujem da ste zamijetili, braćo i sestre, da sva tri današnja čitanja govore o krvi. Mojsije u prvom današnjem čitanju pristupa Bogu. Kakvog li čovjeka s velikom osjetljivošću za Božju blizinu, za njegovu prisutnost. Mojsije zna razgovarati s Bogom! Kad se dogodi takav čovjek, koji zna razgovarati s Bogom, jer je iznutra budan onom duhovnom moći kojoj je ime vjera, tada vam se ostvaruju najveći ljudski događaji s Bogom, ljudsko dostojanstvo. Bog je povjerio svome narodu preko Mojsija deset riječi – koje redovito nazivamo deset zapovijedi – mjerodavne, pune Božjeg svjetla, njegove mudrosti, u kojima je čovjekovo dostojanstvo. To su onih deset Božjih zapovijedi, u izvorniku nazvane jednostavno deset riječi, životvornih riječi, slobode, dostojanstva. I narod, potaknut Mojsijem, odlučuje prihvatiti ih i po njima živjeti savezništvo s Bogom, dostojanstvo kroz zajedništvo s njime. Činjenica je našeg postojanja da mi sami kao pojedinci ne možemo ništa značajnoga učiniti, ne možemo se ni roditi na ovome svijetu. Uvijek je to događaj po drugima. Mi možemo tek nešto malo činiti za sebe. Da nije drugih koji nam pripravljaju kruh, odijelo i puno toga drugoga, bili bismo zapravo siromašni, nemoćni. Zato je potreba zajedništva s drugima izvorno duboko ugrađena u nama. No, kad čovjek osjeti koliko je dignut i koliko je obdaren kad živi u zajedništvu s Bogom, kad nastoji ostvarivati onaj put na koji ga poziva Bog, događa se najljepše savezništvo u kojem se najviše može. Tumačeći naviješteni ulomak iz Markova evanđelja biskup je rekao „Što je u toj Isusovoj krvi koju on daje za nas? U toj krvi prisutna je njegova ljubav, ljubav Božja za nas. Vi znadete, braćo i sestre, da postoji savezništvo koje se zove rodbina. To je krvno ljudsko savezništvo, po kojem su djeca krvno srodna roditeljima. Koliko roditelji žive za djecu i ona za roditelje, živi se to obiteljsko, rodno, krvno savezništvo. Ali savezništvo u krvi o kojem Isus govori u današnjem evanđelju nije savezništvo ovakve prirodne naravi, nego je ono savezništvo koje ljubav Božja u toj Isusovoj krvi uspostavlja za nas. I mi u Isusovoj krvi za nas prolivenoj postajemo rod Božji. Kao što su djeca i rodbina po krvi međusobno rod, mi smo u krvi Isusovoj, u onoj njegovoj ljubavi kojom je za nas prolio tu krv, uzdignuti u rodbinstvo, postali smo saveznici s onim Bogom koji je stao na stranu čovjeka ranjena zlom, prolaznošću i smrću. Obdario nas je slobodom baš po krvi svoga Sina, istaknuo je biskup. Naglasio je kako primanjem Pričesti uvije iznova obnavljamo to novo i vječno savezništvo koje je Isus sklopio s Bogom za nas.
Nakon pričesti uslijedila je procesija s Presvetim od katedrale preko glavnog požeškog trga Svetog Trojstva do franjevačke crkve Duha Svetoga. Na središnjem požeškom trgu Presvetog Trojstva ispred zgrade Biskupskog doma održana je glavna postaja poklona vjernika Požege euharistijskom Isusu Kristu i molitve za njegov blagoslov cijelome Gradu. Biskup je prije blagoslova s Presvetim kazao da je euharistijska procesija posvjedočila našu opredijeljenost za Isusa Krista, očitovala vjeru da je on naša hrana i snaga na putu prema vječnosti i da u njemu jedinome možemo biti konačni pobjednici. Zahvalio je svima za pobožnost, molitvu i pjesmu napose djeci i mladima.