“Da svi budu jedno!” (Iv 17,21)

Molitva Kristovih vjernika mora biti jedno s Kristovom molitvom. Crkva je pozvana da moli u skladu s molitvom svoga Učitelja i Otkupitelja. Njegova želja mora biti želja Crkve. Njegova ljubav mora biti ljubav Crkve. Njegova istina mora biti istina Crkve, vjera Crkve. Ovogodišnji Tjedan molitve za jedinstvo kršćana u cijeloj Katoličkoj Crkvi i diljem ekumene ima za temu “Koinonia: zajedništvo s Bogom i među ljudima”. Ti sadržaji pomoći će nam da molitvom i razmišljanjem uđemo u molitvu i želju svoga Spasitelja. Nikakva povijesna iskustva i razočarenja ne smije u nama oslabiti tu molitvu Sina Božjega.
Na odlasku s ovoga svijeta u svoju Žrtvu ljubavi, na svoj Križ-oltar, molio je u zajednici svojih apostola: “Oče! … Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe, da i oni budu posvećeni u istini.
“Ne molimo smo za ove, nego i za koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno!” (Iv 17, 18-21)
Da svi budu jedno, to je logika Istine i logika Ljubavi; to je zahtjev samoga Boga i poslušnost Utjelovljenoj Riječi! To je plod Duha Svetoga koji povezuje u jedinstvo istine i ljubavi sve koji su “upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj” (I Iv 4,16).
Slijedeći tu logiku jedinstva, apostol Pavao piče Efežanima: “Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima” (Ef 4,1-6).
Svako razdoblje jedinstva Crkve kroz povijest i u raznim okolnostima vremena sigurno nije plod Duha, nego tragična posljedica grijeha. Svaka neposlušnost Bogu razbija zajedništvo. Svaka neposlušnost Utjelovljenoj Riječi pobuna je protiv Istine i protiv Ljubavi. Istina je razbijena na komadiće i ti “komadići” postaju suprotni jedni drugima. Tako je Isusova posljednja želja izdana toliko puta koliko je dijelića jedine Istine, suprotstavljenih jednih protiv drugih.
Tko to može opet skupiti u jedno? Tko može sabrati sve te komadiće u jedinstvo i zajedništvo Istine? Ljudi su mogli razarati, ali samo Bog može ponovo sagraditi! Ponovno jedinstvo kršćana može biti samo djelo Duha Svetoga koji djeluje u srcima, rasvjetljuje misli i potresa savjesti. Nikada ljudi svojom mudrošću neće sastaviti rastrgano. To može kroz ljudsku otvorenost Duhu Svetom izvesti sam Duh Istine i Ljubavi!
Tu otvorenost Duha očitujemo i ispovijedamo molitvom, molitvom poniznom, molitvom skrušenom – pokajničkom, molitvom iz čista srca. To su nužna raspoloženja ekumenske molitve! Ekumenizam je u svojoj biti molitveno raspoloženje koje isključuje sve elemente ovoga svijeta, zemaljskih interesa i bilo kakvih računa i obračuna. Ekumenski misliti i moliti znači uzdići se u Kristovu Svjetlost, jer on reče: “Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane” (Iv 12,46).
U toj su Svjetlosti i poniznosti mogući iskreni ekumenski susreti!
Istinski ekumenizam je u službi pravednoga mira. Na promicanje takvog mira pozvao nas je Sv. Otac na zagrebačkom hipodromu 11. rujna prošle godine: “Bez obzira na ljudske račune, na taj hitan zadatak ti, Zagrebačka Crkvo i Crkva u cijeloj Hrvatskoj, pozvana si jednim kategoričkim moralnim imperativom. Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj vjerničkoj savjesti svaki put kad usne izgovore molitvu #!Oče naš#!.”
Uključimo se u ovu Molitvenu osminu svojom molitvom. Neka se na tu nakanu moli kroz cijelu Osminu u svim crkvama Zagrebačke nadbiskupije. Oblikovanju molitve bit će od pomoći građa koju je po predlošku Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana priredilo Vijeće za ekumenizam i dijalog HBK i dostavilo svim župama u Hrvatskoj. Poslije večernje mise s Božjim narodom neka se izloži Presveto i neka se izmole litanije Imena Isusova za jedinstvo svih kršćana. Pobožnost se završi s blagoslovom! Misa neka se slavi u točno određeno vrijeme, vjernike se neka pozove na molitvu krunice prije mise na istu nakanu. Ta se nakana neka uključi i u obiteljsku kao osobnu molitvu!
Isusova zapovijed je nama zapovijed! Isusova molitva je naša molitva: DA SVI BUDU JEDNO!

U Zagrebu, 13. siječnja 1995.
Franjo kard. Kuharić nadbiskup