Ivan Pavao II. ponovno vapije za prekid krvoprolića u Bosni i Hercegovini
Ovi ljetni mjeseci koji su za mnoge doba odmora i praznika, i dalje se zavijaju tugom zbog strašnoga nasilja koje reklo bi se bez milosti istrebljuje narode u Bosni i Hercegovini. Svi smo tome svjedoci: tko će se moći opravdavati da nije bio u tijeku događaja?
Svakodnevno pratim tu tragediju i u svojoj molitvi nosim neizrecive patnje onih naroda: prestravljenost djece, smrtni umor staraca, strah i hrabrost onih žena istrebljenje muškaraca. Sve je to u mom srcu. Još jedanput tražim od međunarodnih ustanova neka htjednu nastaviti svoje mučno djelo uvjeravanja sukobljenih strana. Traženje pravednosti, poštovanje bližnjega, samilost za sve one narode bez razlike neka nadahnjuju odluke odgovornih državnika. Ustrajno i iskreno pregovaranje popraćeno konkretnim činima dobre volje neka bude cilj svakoga pothvata. Uznemirujuće je to što jačanje vojnih pothvata, s koje god strane dolazili, može pokrenuti razvoj događaja koji se teško može predvidjeti i kontrolirati.
U tom je dijelu Europe stavljeno je na kocku pravo na život tolikih tisuća nače braće. Nitko ne smije odlučivati tko ima pravo živjeti a tko mora nestati. To smije samo Bog, koji “svima daje život, dah i – sve” (Dj 17,25). On neka sve nadahne mirom i čovječnošću.