Dn 7
Homilija kardinala Josipa Bozanića prigodom 950. obljetnice župe svetog Mihaela Arkanđela, Donji Miholjac, 24. rujna 2007.
Dn 7,9-10. 13-14; Otk 12, 7-12a; Iv 1, 47-51
Predragi župljani slavljeničke župe sv. Mihaela Arkanđela,
draga braćo i sestre!
1. Rado sam se odazvao pozivu svog subrata u Episkopatu, vašega biskupa Marina da predvodim ovo euharistijsko slavlje prigodom 950. obljetnice ustanove župe i prvog spomena grada Donji Miholjac. U radosti što s vama mogu podijeliti ljepotu ovoga slavlja svima vam od srca čestitam ovaj visoki jubilej, ali i ustrajnost u vjeri pred kojom zastaje dah.
Srdačno pozdravljam vaše biskupe: dijecezanskog biskupa Marina te njegove pomoćne biskupe Đuru Gašparovića i Đuru Hranića, vašega župnika i dekana prečasnog gospodina Antuna Drenjančevića i župnog vikara velečasnog Nikolu Bošnjakovića, časne sestre redovnice, a napose sve vas, draga braćo i sestre u vjeri župljani Donjeg Miholjca; počevši od djece, mladih, odraslih: majki i očeva, baka i djedova. Pozdravljam nazočnu braću svećenike i redovnike, sudionike ovoga Slavlja. S poštovanjem pozdravljam gospodina Gradonačelnika i sve predstavnike gradskih vlasti, goste i hodočasnike koji su danas došli počastiti ovu župu slavljenicu i grad Donji Miholjac.
Jučer predvečer vratio sam se iz Budimpešte gdje sam tri dana sudjelovao u gradskim misijama. U četvrtak navečer sam u župnoj crkvi sv. Josipa slavio misu za Hrvate u Budimpešti, a njima su se priključili i predstavnici Hrvata i iz drugih mjesta susjedne nam Mađarske. Drago mi je što je danas s nama mons. Mihaly Mayer, biskup susjedne pečujske biskupije, kojoj je nekada pripadala i ova župa. Pečujskog biskupa mons. Mayera bratski pozdravljam.
Predragi vjernici, dolazim k vama kao zagrebački nadbiskup i metropolit, iz nadbiskupije koja je po godinama nešto mlađa od vaše župe, ali su po povijesnoj dobi vršnjakinje, rođene gotovo u isto doba. No, slaveći obljetnice, Crkva ne slavi prošlost, nego radost sadašnjosti. Draga braćo i sestre, sada smo povezani s naraštajima prije nas, ne samo u mislima, nego i sakramentalno, s onima koji s nama slave ovo liturgijsko slavlje u radosti nebeske Crkve, jer su otišli pred nama obilježeni znakom vjere.
U ovome liturgijskom slavlju Božje sadašnjosti i prisutnosti zahvaljujemo za vrijeme koje je proteklo u crkvi vaše župe, u ovoj crkvi koja je srce ove vaše zajednice. Koliko li je samo bisera u riznici koja je danas pred našim očima, a koje prepoznajemo kao trag vječnosti na zemlji, ponajprije u ljudima koji su priznavali Boga vrhovnim dobrom, nadahnućem i suputnikom!
2. Slavimo Boga u onome koji je darovao ime ovomu gradu, sv. Mihaelu Arkanđelu. Znakovito je da je na ovoj povijesnoj hrvatskoj vjetrometini u 11. st. niknula i održala se crkva posvećena Arkanđelu koji se očituje snagom i vojevanjem protiv zla. Sv. Mihael trajno pita, a ujedno svjedoči izazovnom istinom za svako vrijeme. Mihaelova istina pretočena je čas u snažan izraz tvrdnje, a čas u pitanje: Tko je kao Bog?
Slaveći otajstvo Božje prisutnosti u euharistiji nalazimo se u zajedništvu s mnogo bića koja je Bog stvorio da upravljaju, čuvaju i štite ljude. Anđeli su skupno ime za ona područja stvorenoga svijeta koja u Vjerovanju spominjemo kao nevidljivi svijet: „Vjerujem u Boga… stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga”. Anđeli su za nas ponajprije izražaj beskrajne Božje ljubavi. O anđelima znamo najviše ne po onome što oni jesu, nego po onome što oni čine. Mogli bismo reći da su oni poglavito ono što čine, a to je služenje koje im je Bog povjerio. U Starome zavjetu oni su Božji poslanici, kao i bića koja hvale Boga i neprestano gledaju njegovo lice.
Mi ljudi postojimo kao duhovno-tjelesna bića. Mi smo u tijelu i težimo iznad tjelesnoga, s one strane vidljive zbiljnosti. Mi smo u povijesnim uvjetovanostima, ali naše je odredište i poziv onkraj povijesnoga i zemaljskoga, jer stvoreni smo za Boga i za vječnost. Ljudi su, dakle, bića koja žive ograničenost, ali su pozvani na život onkraj ograničenosti i onkraj sebe samih. Zbog toga živimo razliku između onoga što činimo i onoga što jesmo. Anđeli su za nas obećanje od Boga obnovljene cjelovitosti.
3. Predragi vjernici, odrednice našega ljudskoga, ali ponajprije kršćanskoga življenja jesu: naviještanje, slavljenje i očitovanje Boga, upravo ono što nam Bog u svojoj Riječi objavljuje da čine i anđeli. Bog nas je u svojoj darežljivosti učinio – kako čitamo u Psalmu 8. – „malo manjim od Boga” (Ps 8,6). On je nama, koji se divimo nedokučivim anđeoskim stvorenjima, dao neizmjerno dostojanstvo i u svome nam Sinu pokazao našu dragocjenost za koju je bio spreman prihvatiti poniženje i žrtvu Isusa Krista. Radosna vijest današnjeg slavlja jest u sigurnosti da nas Bog ne prepušta nama samima; da postoji njegova budnost i snaga u bićima koja nadilaze naše predodžbe.
U ovom vremenu kada se čovjeka upućuje na njegovu vlastitu snagu i zalaganje; kada mu se pokazuju putovi kako može sebe ostvariti, ova svetkovina sv. Mihaela naš pogled ponovno vraća u središte – u Boga.
4. U današnjem prvom misnom čitanju oči proroka Daniela, prepune divljenja, razmatraju otajstveni prizor koji nam pokušava prenijeti svojim opisom. Prorok, svjestan neizrecivosti doživljenoga i krhkosti ljudske riječi, ostavlja nam slike koje izražavaju veličinu i svemoćnost Boga-Ljubavi. Što je „ognjena rijeka” koja izvire i teče ispred prijestolja Božjeg? Mi u njoj vidimo simbol snage Boga koji je punina ljubavi.
„Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim”. Kakva li prizora! U tome mnoštvu svetopisamski tumači vide anđele koji su u službi Božje slave, a dio te slave, najljepši ures jest otkupljeni čovjek.
Ponekad se čini nevjerojatnim da smrtni i toliko ograničeni čovjek od Boga dobiva bića koja i njemu služe. Ti nas, Gospodine, učini malo manjim od sebe. Lijepo je i utješno imati vjeru da je naš svijet protkan Božanskom rijekom ljubavi i da su uz nas bića svjetlosti koja surađuju s nama kako bismo išli putovima Božjim i živjeli evanđeoska nadahnuća; kako bismo prepoznali onoga koji je Put, Istina i Život. Valja dodati da je Isus taj koji spasava. Nisu anđeli središte Objave; oni su njegova najčistija hvala.
Tako molimo i u današnjemu predslovlju: „Gospodine,… tebi pripada sva čast što je iskazujemo anđelima koji su tvoja vjerna slika; njihova uzvišena ljepota očituje tvoju dobrotu”. U viđenju proroka Daniela nije anđelima predana vlast, čast i kraljevstvo, nego Sinu Čovječjemu; nisu anđeli gospodari vječnosti, nego Bog po svome Sinu u Duhu Svetome.
5. Isus koji vidi srce čovjekovo, prepoznaje spremnost, iskreno traženje Boga i želju čovjeka da živi ljepotu susreta sa Spasiteljem. Upravo je tu otvorenost i raspoloživost u iskrenosti prepoznao i u Natanaelu. Pozdravlja ga kao istinskoga predstavnika izabranoga naroda u kome nema prijevare. Osim te otvorenosti, razlog da ga je nazvao istinitim Izraelcem moguće je tražiti i u značenju riječi Izraelac: onaj koji vidi Boga. A upravo po Natanaelu Isus daje obećanje: „Gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega”.
Bog prvi vidi čovjeka u skrovitosti misli i nakana. Kad je Natanael shvatio tu svoju ‘prozirnost, providnost’ kod Isusa, on prepoznaje i priznaje njegovo božanstvo. A Isus ne ostaje na toj razini, nego mu obećaje „više od toga” – sudioništvo u nebeskoj proslavi i u trajnome nebeskome gibanju. Sjetimo se sna praoca Jakova u kojemu je vidio anđele kako se uspinju i silaze ljestvama koje su sa zemlje sezale do neba (usp. Post 28,12). To silaženje i uzlaženje priziva Isusovo božanstvo i čovještvo. On, koji je u zajedništvu s nebeskim Ocem, je ‘mjesto i prostor’ u kojem se očituje Otac, on je Očev dom i vrata nebeska (usp. Post 28,17). On je susretište neba i zemlje, posrednik između Boga i ljudi; njega možemo zvati novim Jakovljevim ljestvama.
Braćo i sestre, Isusovo obećanje da ćemo vidjeti više od toga, da ćemo gledati otvoreno nebo i anđele ispunja se i u ovoj svetoj euharistiji. Dionici smo ostvarene povezanosti neba i zemlje kojoj pristupamo s otvorenošću i jednostavnošću, kako je to pokazao Natanael.
6. Današnja misna čitanja na otvorenome nebu pokazuju i nemir. U Knjizi Otkrivenja čitamo: „Nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem.” U toj borbi između Božjega neprijatelja i Božjih službenika, između vjernosti i pobune vidimo dva oprečna načina kako se čovjek može postaviti pred Bogom.
U toj je borbi zbačen „zavodnik svega svijeta”. Njegovo se zavodništvo očituje u tome što je u svojoj oholosti izjednačavao Boga i stvorenja. Protiv toga stava, koji je u svojoj biti laž, Mihael, Božji vojskovođa i držanjem i imenom govori: Tko je kao Bog!
I mi, braćo i sestre, u svojoj slobodi živimo u izazovu između privlačnosti: svjetla dobra ili tame zla, što je popraćeno i mnoštvom lukavih prijevara kojima se služi Sotona. Ipak mi vjernici ne živimo u strahu. Mi poznajemo vlastitu krhkost i zbog toga se ne oslanjamo samo na ljudske snage. Upravo po našoj ranjivosti očituje se Božja snaga koja djeluje u nama, uz uvjet da dopustimo Bogu da nas vodi i štiti; Bogu koji djeluje, koji nas brani i liječi po svojim anđelima.
7. Dragi vjernici, upoznajući se s vašom župom, vidio sam i osjetio da u ovoj visokoj obljetnici Donjeg Miholjca treba danas progovoriti imenom vašega zaštitnika sv. Mihaela, da je potrebno postaviti isto pitanje kao i on: Tko je kao Bog?
U ovoj je župi odgovor jasan kroz više od devet stoljeća. Da nitko nije jednak Bogu svjedočite i danas svojom ljubavlju prema ljudima koja proizlazi iz vaše vjerničke duše, prožete katoličkom sviješću koja poštuje svakoga čovjeka. U razgranatosti molitvenih skupina, crkvenih zborova, u prisutnosti i radu redovnica; u razvijanju brige za ministrante, u prenošenju iskustva vjere mladima, u brizi za bolesne; u gajenju osjećaja za hodočašća, u poslovima oko obnavljanja crkve, a ponajviše u svemu što usidruje Božju riječ u svagdanjemu djelovanju, pokazujete da ste dostojni nasljednici onih vjernika koji su ovdje živjeli i slavili Boga prije vas. Zahvaljujući Bogu za vjeru koja nam je predana, za našu povijest na koju smo ponosni i običaje koji su nam dragi, danas kada slavimo svetkovinu ove župe i ovoga grada želimo jednoglasno ponoviti anđeosku poruku: Nitko nije kao Bog. Zajedno s anđelima i s onima koji su prije nas kroz duga stoljeća ovdje pjevali Bogu, a za koje vjerujemo da su sada dionici nebeske domovine, pjevajmo i mi danas radosno: Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot!
Poznato mi je, dragi vjernici Donjeg Miholjca, da ste i u najnovijoj hrvatskoj povijesti, za Domovinskog rata, svoju župnu biografiju ispunili predivnim stranicama koje pripovijedaju o susretljivosti i solidarnosti s mnoštvom prognanih ispred zatorne sile mržnje. Kada su mnogi predviđali da je nemoguće izdržati u dobru pod objektivnim teškoćama rata, vi se niste predali malodušju, nego ste svjedočili Božju ljubav.
I sada kada se nalazite u novim kušnjama, osobito nezaposlenosti i pred pitanjima koja pogađaju mnoge poljoprivrednike u našoj Domovini, ne dopustite da se zanemari nama povjereno blago stvorenoga svijeta, naša polja i ravnice. Plemenita duša ovoga kraja, blaga i topla kao miris jesenskih plodova i kruha, snažna i zrcalna kao voda Drave, njegovana je snagom kršćanskih korijena.
U svjetlu Božje ljubavi, sa zahvalnošću prihvaćamo svoju prošlost, prihvaćajući i same sebe sa svim svojim dobrim stranama, kao i s nedostacima. Bog može promijeniti naše raspoloženje, naš način gledanja na svijet i događaje te probuditi u nama više optimizma i povjerenja. U zahvalnosti možemo promatrati svoj život kao veliki put prema Bogu, prema pobjedi koju nam je navijestio sveti arkanđeo Mihael i slavi koju nam je Isus obećao: “Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega” (Iv 1,51).
Predragi vjernici Donjeg Miholjca, neka vas čuva Božja snaga sv. Mihaela; neka vam njegovo ime u svakomu vašem danu, osobito po molitvi, pomogne razlučivati dobro od zla, kršćansko od nekršćanskoga. Bog nam daruje anđele ne da bismo pobjegli iz svijeta i bili manje ljudi, nego da bismo svijet učinili anđeoskim po našem kršćanskom življenju. Zbog toga molimo pomoć svetih anđela, a osobito prisutnost sv. Mihaela, da ne bismo bježali iz zbilje, iz društvenih zadaća koje su povjerene nama kršćanima. Neka vas na tom putu uvijek prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije. Amen.