Ivan Pavao II. iz Poliklinike Gemelli predvodio molitvu anđelova pozdravljenja, ponovno povjerivši samoga sebe, svoju službu i Crkvu Djevici Mariji

Duboko sam zahvalan Gospodinu koji mi i danas pruža mogućnost susreta s vama, predraga braćo i sestre, da izmolimo anđelovo pozdravljenje. Još se nalazim u bolnici, u ovom mjestu patnje i nadanja, mjestu velike skrbi za bolesnike, mjestu života. Htio bih odavde uputiti pozdrav nadasve onima koji trpe u tijelu i u duši, kao i onima koji su u službi bolesnika: liječnicima, bolničarima, zdravstvenom i pomoćnom osoblju. Neka Gospodin sve blagoslovi i ojača!
Srdačno zahvaljujem svima koji me obasiplju svojim mudrom i brižnom skrbi kao i svima koji su mi bili i koji su mi još uvijek blizi svojom ljubavlju i molitvom: svećenicima, redovnicima, redovnicama, obiteljima, djeci, mladeži, starcima, svjetskim političkim, kulturnim i društvenim djelatnicima svih naroda i kontinenata. Svima ponavljam svoju srdačnu zahvalnost, jamčeći sa svoje strane sjećanje u molitvi.
Svoju misao upućujem sada Presvetoj Mariji, koju u ovom mjesecu listopadu kršćanski narod zaziva kao Kraljicu svete krunice. Njoj povjeravam Crkvu i samoga sebe. To činim kako uoči osamnaeste obljetnice početka svog petrovskog služenja, tako pedesete obljetnice svog svećeničkog ređenja. U ovim danima bolesti imam priliku još bolje shvatiti vrijednost služenja Crkvi na koje me je Gospodin pozvao kao svećenika, kao biskupa, kao Petrova nasljednika: ono se vrši i po daru patnje po kojemu se može u vlastitom tijelu upotpuniti ono “što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu” (Kol 1,24).
Neka Sveta Djevica primi ponovno prikazanje mene samoga – Totus tuus ego sum – i brižno bdije nad mojim služenjem i nad Crkvom potkrepljujući njezin hod prema Velikom jubileju rođenja u vremenu vječnoga Sina Božjega.

Nakon molitve anđelova pozdravljenja, Ivan Pavao II. se pojavio na prozoru 10. kata Poliklinike “Agostino Gemelli” da osobno pozdravi i blagoslovi vrlo brojne prisutne vjernike.
Evo njegovih riječi:
Srdačno pozdravljam sve prisutne ovdje, rekao bih u “Vatikanu broj tri”, jer “Vatikan broj jedan” je Trg svetoga Petra. Broj dva je Castel Gandolfo. Broj tri je postala Poliklinika Gemelli. I tako od g. 1981. vidimo da se i godine 1996, petnaest godina nakon toga, događa “Vatikan broj tri”.
Pozdravljam vas.
Zahvaljujem ovom “Vatikanu broj tri”, ovoj Poliklinici Gemelli za sve dobro koje sam ovdje susretao, u profesorima, liječnicima, sestrama i u svem osoblju. Zatim zahvaljujem vama, hodočasnici, koji ste i ovaj put pronašli put da stignete u ovaj “Vatikan broj tri” – da budemo zajedno, da zajedno molimo i pjevamo.
Pozdravljam sve Talijane i različite druge narodnosti. Pozdravljam Poljake.
Izražavam dobrodošlicu “Solidarnosti” koja također broji oko 15 godina, ili malo više. Izdržati i ne popuštati! Pozdravljam sve Poljake! Bog vas blagoslovio!
Sve vas želim još jednom, uživo, blagosloviti u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
A sad se moram vratiti ravno u sobu.
Nadajmo se da ćemo sljedeće nedjelje anđelovo pozdravljenje moliti iz “Vatikana broj jedan”, na Trgu svetoga Petra.
Pozdravljam još sve bolesnike u ovoj velikoj Poliklinici.
Doviđenja!”