Zagreb, (IKA) – U popodnevnom dijelu prvog dana 50. teološko-pastoralnog tjedna koji se na temu “Identitet svećenika danas: očekivanja i pastoralna zbilja” održava u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati, 26. siječnja održana su dva predavanja usko vezana uz župni pastoral.
O “Župnoj zajednici i župniku danas” govorio je Bono Zvonimir Šagi, OFMCap. Izlaganje je bilo prožeto dugogodišnjim iskustvom predavača kao župnika i istodobno proučavatelja i provoditelja obnove, započeto već i samom pripravom Drugoga vatikanskog koncila, tj. od 1961. godine. Istaknuo je kako se često s pravom kaže da je Drugi vatikanski koncil bio pastoralan. Više je, naime, htio pokrenuti Crkvu kao živo Tijelo, otajstveno zajedništvo, Narod Božji, započeti osuvremenjivanje njenog djelovanja, nego definirati ili dovršiti neku doktrinarnu raspravu kojom bi se došlo do neke nove dogme ili osude nekog pogrešnog učenja. Njegova pastoralnost kao oznaka mogla bi se svesti na pojam praktična ekleziologija, ne zanemarujući, dakako, i ono dogmatsko, izvorno, kao cjelovito osuvremljenje Crkve kao Naroda Božjeg u pluriformnom svijetu. Na toj crti je nanovo živo istaknuta partikularna, krajevna (mjesna) Crkva – biskupija, uloga i značenje biskupa i prezbiterija oko njega. O župnoj zajednici govori se u tom sklopu, ali relativno malo. Više se govori o župniku, o njegovoj službi pod autoritetom biskupa, nego o župi kao temeljnoj zajednici u kojoj se ostvaruje Crkva i kao mjesna i kao univerzalna, pod autoritetom biskupa i pape. Definicija župske zajednice ostala je praktično nejasna. Spominjala se zato sve do novog Zakonika kanonskog prava (1983.) i kriza župe, njezina jasnog identiteta, podsjetio je Šagi.
U nastavku izlaganja osvrnuo se na strukturu suvremene župne zajednice, te posebno na načela dinamičnoga župnog pastorala. Tu je izdvojio načelo autentičnosti vjere, načelo dinamične tradicije, načelo zajedništva, načelo slobodne inicijative (karizme) uz izgradnju suodgovornosti, te odgoj župnih suradnika u tri dobne skupine – djeca, mladi, odrasli – tako da se stvori tradicija suradništva, počevši od poslužnika oltara (ministranti, čitači, pjevači, itd.). U tu svrhu potrebna je permanentna edukacija kruga aktivne jezgre župne zajednice, istaknuo je Šagi. U završnom dijelu izlaganja upozorio je na specifičan položaj župe u konkretnom društvu. Istaknuo je potrebu otvorenosti prema društvu, ali isto tako i prema autonomiji ljudskog društva u smislu koncilske konstitucije Gaudium et spes, posebno u smislu GS, 35-36. Dakako, ne smije se zaobići ni dijaloško mjesto kao etička instanca u društvu po načelu: dostojanstvo ljudske osobe; solidarnost počevši od siromašnih; supsidijarnost.

U nastavku rada TPT-a, mr. Antun Vukmanić govorio je o “Pastoralnom planu između potreba i autopromocije”. Temelj njegova izlaganja bila je izrada Pastoralnog plana župe sv. Josipa iz Zagreba u kojoj od prošle jeseni djeluje kao župnik. Istaknuo je kako je dolaskom na župu koja mu u potpunosti i nije bila nepoznata, jer je u njoj djelovao kao kapelan, naišao na veći angažman laika u odnosu na vrijeme kada je otišao s te župe. No, bilo je potrebno sve aktivnosti popisati i svrstati ih u tabele. U konačnom oblikovanju “Pastoralnog plana” istaknuo je zajednički rad članova župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća. Tu je posebno istaknuo važnost suradnje i suodgovornosti za župsku zajednicu. Zajedničkom analizom postojećeg stanja, pastoralno planiranje i programiranje prilagođeno je društvenim okolnostima, pastoralnim potrebama te vlastitim mogućnostima.