TPT: Teologija slike i slika Krista (4)

Zagreb, (IKA) – Teologija slike i slika Krista bile su teme prijepodnevnih izlaganja drugoga dana Teološko-pastoralnog tjedna u srijedu 28. siječnja na zagrebačkoj Šalati. U predavanju o “Teologiji slike” predstojnik Instituta za teološku kulturu laika pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kapucin dr. Tomislav Zdenko Tenšek prikazao je povijesne etape štovanja svetih slika u Crkvi. Podsjetio da je štovanje svetih slika ili ikona u Crkvi postojalo i živjelo u živoj predaji kod kršćana kako na Istoku, tako i na Zapadu od samih početaka. Ukazao je da su tri velika koraka učinjena u kršćanskom shvaćanju likovne umjetnosti od njezine pojave u Crkvi do ikonoklastičkog spora i II. nicejskog sabora 787. godine, koji je teološki i kristološki ozakonio štovanje svetih slika u Crkvi i odredio mjesto i kriterije likovne umjetnosti u Crkvi. Najprije su jednostavne i svakodnevne likovne forme iz antičkog života postale nositelji sadržaja. Riba, sidro, pastir, mladić sa svitkom u ruci, postali su simboli kršćanskih sadržaja. Drugi povijesni korak u shvaćanju i doživljavanju kršćanske likovne umjetnosti, prema riječima dr. Tenšeka, su scenska prikazivanja iz Staroga i Novog zavjeta, a kasnije iz života mučenika i svetaca, koja su služila onima što ne znaju čitati. Taj likovni oblik nazvan je pripovijedanje. Treći korak u shvaćanju i doživljaju slike u Crkvi je njezino anagogičko svojstvo, pri čemu slika vodi promatrača do inteligibilne, nadosjetilne stvarnosti. Predavač se u svome izlaganju osvrnuo i na ikonoklastički spor koji je trajao od 726. do 843. godine i na razloge koji su do njega doveli. Govoreći o Isusu Kristu, utjelovljenom Logosu koji je središte teologije slike, predavač je ukazao da nam utjelovljenje omogućuje likovni izraz Božjeg djelovanja koje nas vodi spoznaji njegova postojanja i njegove prisutnosti.

Sliku Krista, od najstarijih prikazivanja, preko srednjega vijeka, renesanse, razdoblja nakon Tridentskog koncila, prosvjetiteljstva i u 20. stoljeću prikazao je profesor na KBF-u u Zagrebu dr. Adalbert Rebić. Podsjećajući na najstarije slike Krista, koje su nastajale u katakombama i mauzolejima, dr. Rebić je, uz slikovne materijale, predstavio najstariju sliku Krista Christos helios, mozaik iz oko 225. godine, koju slijede slike iz IV. st. na kojima je odražena i neka teološka osobina Krista: Krist Dobri pastir, Krštenje Isusovo, Krist među apostolima. Tema Dobrog pastira postala je simbol Krista kao učitelja i otkupitelja. Na prijelazu iz V. u VI. st. susreće se novi prikaz Krista kao Pantokratora, Svevladara, pri čemu je istaknuta Kristova izvanprostorna i izvanvremenska, božanska dimenzija. U VIII. st. pojavljuje se Krist u novom obliku, zatim pasionske teme raspeća i uskrsnuća i na tim slikama Krista odražavaju se teološke rasprave. Slike Krista poprimaju sve izrazitije teološko-dogmatsko značenje koje će još više doći do izražaja u karolinškim, otonskim i romaničkim slikama Krista. Predstavljajući slike Krista u zapadnom slikarstvu od VIII. do XV. st. predavač je podsjetio da su u tome razdoblju prevladale teme utjelovljenja i pasionske teme, navevši primjer Pieta iz Porajnja iz oko 1300. godine.
Prikazujući sliku Krista u renesansi XV. i XVI. st., dr. Rebić istaknuo je da su tada nastale nove tehnike u slikarstvu; tisak, drvorez i bakrorez te su se slike mogle umnažati i ulaziti u kršćanske obitelji. Iz toga razdoblja spomenuo je slike Massaccia Presveto Trojstvo, Gruena Rođenje Isusovo, Raffaela Preobraženje, Duerera Isus među pismoznancima i ostale. Osvrnuvši se na doba baroka, predavač je podsjetio da je u tom razdoblju nastao novi odnos prema transcendenciji, te da u barokno doba do izražaja dolazi, s jedne strane realizam, a s druge i interiorizam na slikama Krista. Ističući da Rembrandt i Rubens predstavljaju u umjetnosti XVII. st. dva temeljna smjera, dr. Rebić ukazao je da Rembrandt predstavlja tendenciju ljudskog Krista, a Rubens slavnoga, ali nepristupačnog Krista za kojim pokatkad možemo samo čeznuti. Dr. Rebić osvrnuo se i na sliku Krista u doba prosvjetiteljstva te na novi lik Krista u 20. st.