TRADICIONALNI USKRSNI SIMPOZIJ PROFESORA TEOLOGIJE
Zagreb (IKA )
Zagreb, 9. 4. 1999. (IKA) - Tradicionalni uskrsni Simpozij profesora teologije održan je 7. i 8. travnja u novoj zgradi Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tema simpozija bila je "Pitanje Boga u kršćanstvu i religijama", a u radu je
Zagreb, 9. 4. 1999. (IKA) – Tradicionalni uskrsni Simpozij profesora teologije održan je 7. i 8. travnja u novoj zgradi Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tema simpozija bila je “Pitanje Boga u kršćanstvu i religijama”, a u radu je sudjelovalo sedamdesetak profesora sa svih hrvatskih bogoslovnih učilišta – iz Zagreba, Rijeke, Splita, Makarske, Đakova, Sarajeva i Zadra.
U ime velikog kancelara Fakulteta zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića skup je pozdravio dr. Vlado Košić, pomoćni zagrebački biskup i ujedno profesor na KBF-u u Zagrebu.
Otvarajući rad simpozija, dekan Fakulteta dr. Tomislav Ivančić, rekao je da je taj skup znak kako se naši profesori, uz svoj nastavni rad, žele sve više posvećivati i znanstvenom istraživanju. Ujedno je istaknuo da se u našemu društvu očekuje i traži prisutnost teološke misli te pozvao sudionike da prihvate taj izazov. Neposredan povod izboru teme simpozija bio je dokument “Kršćanstvo i religije”, koji je izradilo vatikansko “Međunarodno teološko povjerenstvo” i koji je nedavno u hrvatskom prijevodu objavila nakladnička kuća “Kršćanska sadašnjost” kao 112. svezak poznatog niza “Dokumenti”. Dokument iznosi teološka načela koja mogu pomoći u procesu vrednovanja ostalih religija, što će omogućiti ispravni odnos prema njima i njihovim sljedbenicima, te ujedno poticati međureligijski dijalog.
Rad simpozija započeo je s dva uvodna izlaganja. Dr. Ivan Devčić iz Rijeke govorio je o temi: “Filozofski pristup problemu Boga u religijama”. Predavač je obradio dva središnja pitanja odnosa religije i filozofije: problem religijskog govora o Bogu i problem odnosa Boga religije i Boga filozofije. Dr. Nikola Dogan iz Đakova ocrtao je sliku Boga u velikim religijama, u trima prirodnim: brahmanizmu, budizmu i kineskom univerzalizmu, te potom u dvjema objavljenim religijama: židovstvu i islamu.
Suvremeni susret religija i njihov međusobni dijalog izazov je teologiji, tako da se danas može govoriti o novoj teološkoj disciplini, o teologiji religija, što je bio naslov predavanja dr. Nikola Bižace iz Splita. Predavač je prvo prikazao novu situaciju susretanja religija i njihovog dijaloga kao pozadine nove teologije religija. U središte teološkog promišljanja teologije religija stoji pitanje da li ostale religije, pored toga što sadrže pozitivne vrijednosti, imaju ujedno i spasenjsko-posredničko značenje ili ne. Zaključno je izložio strukturalne odrednice teologije religija, istaknuvši postojanje pluralizma unutar teologije religija. Posebno je naglasio da pojedine religije treba promatrati ne samo pod vidom spasenja već i pod vidom istine.
Specifičnost kršćanske slike Boga pokazana je u naredna dva predavanja. Dr. Stjepan Kušar iz Zagreba izložio je “Osnovne crte kršćanskog monoteizma”, temeljeći svoje izlaganje o trojedinom Bogu – Ocu i Sinu i Duhu Svetome – na tekstu Vjerovanja. Dr. Đuro Hranić iz Đakova govorio je o Isus Kristu kao jedinom posredniku između Boga i čovjeka, istaknuvši da teološko vrednovanje Kristova posredništva u cjelokupnoj povijesti spasenja predstavlja polazište za dijalog kršćana s predstavnicima ostalih religija. U predavanju pod naslovom “Naviještanje evanđelja danas” dr. Ivan Šarčević iz Sarajeva pokazao je koje značenje za okvirnu temu simpozija imaju protestantski teolozi: predstavnici “racionalne” teologije Ernst Troeltsch i Adolf von Harnack, zatim Karl Barth, te potom Paul Tillich i Dietrich Bonhoeffer.
Na kraju simpozija sudionike je pozdravio nadbiskup Josip Bozanić. Zahvalio im je uime svih biskupa na nastojanju da budu zajedno i da zajednički razmišljaju. Temu simpozija označio je vrlo aktualnom na pragu novog tisućljeća. Sam, pak, dijalog označio je neophodnim načinom kako u pojedinim pitanjima valja dolaziti do konsenzusa. U tijeku simpozija u skupinama su se sastali profesori pojedinih struka ili bliskih područja teologije i raspravljali o pitanjima vezanim uz nastavu i istraživanje.