Karlovac, (IKA) – “Ove ste godine za početak pastoralne godine izabrali ovo naše nacionalno svetište svetog Josipa, istinskoga ‘đakona’, služitelja Božjega milosrđa. Molimo njegov zagovor za vas i za cijelu našu Nadbiskupiju u prevažnoj godini početka sinodskih zasjedanja”, rekao je u uvodu u misno slavlje zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u subotu 1. listopada trajnim đakonima Zagrebačke nadbiskupije i članovima njihovih obitelji.
U homiliji misnog slavlja na kojemu su koncelebrirali povjerenik za formaciju trajnih đakona Milan Dančuo, dr. fra Ante Crnčević i rektor nacionalnog svetišta mons. Antun Sente, ml., biskup je istaknuo: “Radosna vijest danas u naše živote dolazi u zbilji djeteta i njegova stava prema Bogu i svijetu. Dijete očituje ovisnost o drugima te time ne nudi danas tako često nuđen način življenja u samodostatnosti, u samoostvarivosti. Dijete govori o poniznosti; ono je ujedno očitovanje dara; dijete u sebi ima puno prostora za iščekivanje, otvorenost i povjerenje. Premda današnji odgoj pokazuje svu složenost odnosa prema životu, prema rođenju djeteta, prema obitelji i društvenome sustavu, ipak smijemo i dalje reći da se pod djetinjim svijetom razumiju ta obilježja – ovisnost o drugima, darovanost, povjerenje i jednostavnost. A suvremeno društvo kao da promiče negaciju tih oblika i tu negaciju unosi u odgoj, brzo učeći djecu govoru proračunatosti, probojnosti, ostvarivanja, sebičnosti, a u dnu svega je nijekanje ljubavi”. Obraćajući se trajnim đakonima, biskup Šaško rekao je: “Dragi đakoni, došli ste k Josipu, po biblijskoj riječi, po svojim životima. Došli ste sa svojim obiteljima ponovno pronaći životno uporište, smisao koji prilično lako izblijedi pod naslagama svakidašnjice. Došli ste u ‘Josipovu radionicu’ ne toliko učiti što i kako on radi, nego što on jest. A to je lijepo otkrivati u susretu s drugim svecima. Bilo bi iznimno korisno za našu duhovnost, za ovo naše svetište pronaći sjaj Josipove svetosti u drugim svecima. Sveta Mala Terezija u tome nam pokazuje puno podudarnosti s ‘josipovskim’ odlikama, s odlikama đakonske službe koje treba neprestano izgrađivati. To je ponajprije malenost, neznatnost, zatim uočiti radosno kršćanstvo s okusom neba, postupanje po Božjoj volji, osluškivanje koje ne dopušta Boga maknuti u stranu, te spremnost na plodonosni gubitak. Taj se gubitak kroz križ vidi kao najveći dobitak, jer je ljubavlju pobijeđeno zlo; jer se tim gubitkom čuva prisutnost neba. A sveci su baš to – prisutnost Boga. To je i otajstvo svake službe u Crkvi – uprisutniti Božje milosrđe, učiniti prepoznatljivim Božje lice”.
Nakon euharistijskog slavlja trajni đakoni sva svojim obiteljima ostali su se družiti u “Josipovom domu” te su pod vodstvom mons. Sente razgledali župnu crkvu BDM Snježne kao i Stari Grad Dubovac nakon čega su nastavili svoje hodočašće u Krašić.