Trajno rađanje i rast prema zrelosti

“Dijete nam se rodilo, sina dobismo; (…) Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni” (Iz 9,5).

Draga braćo i sestre,

Bog nam ne dolazi kao odrastao čovjek, nego kao slabo i bespomoćno dijete. U svjetlu tog Djeteta promatramo i naš ljudski i kršćanski život te sadašnji trenutak naše mjesne Crkve đakovačke i srijemske pri završetku slavlja sinode. Kao što je Isus napredovao u “mudrosti, dobi i milosti” (usp. Lk 2, 52), tako je i čitav ljudski život trajno rađanje i rast prema zrelosti. Uvijek iznova moramo doživljavati bolne i radosne trenutke rađanja i rasta, jer samo onaj tko se rađa #!nanovo, odozgor, može vidjeti kraljevstvo Božje#! (usp. Iv 3,3). Bez toga ne možemo ostvariti poslanje koje smo primili kao pojedinci po ulasku u zajedništvo Crkve. No, niti kao zajednica Crkve ne možemo bez novog rađanja i spremnosti na rast odgovoriti na izazove ovoga vremena niti na očekivanja naših suvremenika. Taj duhovni put je bolan, a rast zahtjevan; on nas katkad prisiljava izaći iz uhodanih navika i biti otvoreni za novo, čak i nepoznato.

Dijete u svom rastu i zrijenju ovisi o nježnoj i ljubavlju nošenoj pomoći majke i oca. Jednako tako i sinodsko rađanje naše mjesne Crkve te rast novoga, Božjega, života u župnim i drugim vjerničkim zajednicama naše biskupije može se ostvarivati samo ako prihvatimo to rađanje i rast novog života, koji se razvija snagom Duha Svetoga. Bogu koji nam se daruje približavamo se, stoga, nježno, pažljivo i s ljubavlju, čitavim bićem i radosnim predanjem, s osjećajem odgovornosti, uvijek iznova meditirajući i otvarajući se otajstvu njegova milosnog djelovanja u nama i među nama. To Božje djelo omogućuje nam da i sinodsku obnovu naše mjesne Crkve shvatimo kao novo rađanje odozgor i hod prema zrelosti. Zahvaća nas Božjom ljubavlju i usmjerava jedne na druge te tako, kao što kaže Sveti Otac, Crkvu činimo #!domom i školom zajedništva#! (usp. NMI, 43). U svjetlu božićnog otajstva to je za nas snažan izazov i sve aktualnija i hitnija zadaća. Zato smo započetu liturgijsko-pastoralnu godinu proglasili Godinom suodgovornosti za život i djelo Crkve, a ovogodišnji biskupijski hod ostvarujemo pod geslom U zajedništvu Kristova poslanja. Tako želimo rasti u postojanosti i zrelosti zajedništva s Kristom i međusobno, u različitosti karizmi i službi te u planiranom i sustavnom pastoralnom djelovanju, koje isključuje svaku samodostatnost, individualizam, improvizaciju te očekivanje brzih i spektakularnih plodova. Na taj način postajemo sposobni i za kršćanski doprinos u našem hrvatskom društvu.

Božićno Dijete čini sve novo. Pokazuje nam da nismo sputani ni naslijeđenim shvaćanjem crkvenosti i kršćanskog života ni postojećim povijesnim, gospodarskim i društvenim prilikama. Božić nas potiče da se ohrabreni Kristovim rođenjem od Djevice Marije i njegovim rastom u “mudrosti, dobi i milosti” odvažimo uvijek nanovo započinjati i strpljivo rasti u suodgovornom zajedništvu Kristova otajstvena tijela.

Vama, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, vjeroučitelji, svima vama draga braćo i sestre i svima vama, ljudi dobre volje, želimo sretan i blagoslovljen Božić te optimizmom i mirom ispunjenu novu godinu.