Trajno živjeti božićnu poruku
Varaždin (IKA )
Biskup Culej predvodio božićnu misu u katedrali
Varaždin, (IKA) – U katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije ispunjenoj vjernicima varaždinski biskup Marko Culej predvodio je 25. prosinca svečano božićno euharistijsko slavlje. S biskupom su slavili generalni vikar mons. Ivan Godina, kancelar mons. Antun Perčić i drugi svećenici. Biskup Culej istaknuo je u pozdravu kako Božić nije samo svetkovina dubokih trenutnih emocija, nego trajan poziv vjernicima da slijede Isusovu poruku slavljenja Boga i širenja mira u svakodnevnom životu. U osobi Isusa Krista Bog progovara čovjeku. Isus je svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka koji ga prima. No, kao i nekad, tako i u današnje vrijeme Isusa mnogi ne primaju i odbijaju ga. Dolazeći na ovaj svijet Isus se s jedne strane susreće s ljubavlju svoje majke, Josipa, betlehemskih pastira i mudraca, a s druge strane nezainteresiranošću stanovnika Betlehema i mržnjom kralja Heroda. Da smo mi bili u to doba stanovnici toga grada, bismo li ga mi primili, upitao je biskup, istaknuvši kako su ljudi toliko usredotočeni na sebe da nemaju mjesta u svome domu ili srcu za druge, pa ni bližnje. U ljudima postoji želja slaviti Isusa, ali živjeti kao da Isusa nema, istjerati ga iz škola, ukloniti križ s javnih mjesta i ustanova, a ljude uvjeriti da je vjera privatna stvar. Božić govori o dostojanstvu čovjeka, ne samo odrasloga, nego upravo onog najmanjeg, rođenog ili nerođenog djeteta. Božić nas poziva da Isusa svakodnevno prepoznajemo u svakom čovjeku, osobito onome potrebnome tuđe pomoći, koji je bolestan, siromašan i nemoćan. Pitajmo se što za nas znači Božić, pozvao je biskup Culej i poručio da je to poziv da božićnu poruku trajno živimo u svom životu. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor Chorus liturgicus pod ravnanjem dr. Stanka Ilčića te uz orguljašku pratnju mo. Anđelka Igreca. Misno slavlje biskup je zaključio stihovima pjesnika Dragutina Domjanića: “Če bi rekel Božiću, kaj želim si ja, rekel bi naj vsakomu puno srca da, da bu čovjek čovjeku kak i bratu brat, i da zadovolen bu jemput i Hrvat”, što su okupljeni popratili velikim spontanim pljeskom.