Zagreb, (IKA) – U rubrici „aktualno” travanjskog broja katoličkog glasila “MI” čitatelji mogu pročitati prvi dio izlaganja o. Špire Marasovića “Pozicioniranje vjerskog novinarstva u suvremenoj hrvatskoj zbilji” koje je održao 5. travnja na Krasnu katoličkim medijskim djelatnicima. U tekstu autor pojašnjava što je to vjersko ili crkveno novinarstvo, odnosno tko je subjekt vjerskoga novinarstva, zatim cilj i smisao vjerskoga novinarstva, te naposljetku to stavlja u kontekst orisa suvremene crkvene zbilje u Hrvatskoj. U istoj rubrici na prethodni tekst se nastavlja izlaganje don Anđelka Kaćunka “Postoji li kršćanska javnost?” održano na Verbumovoj tribini u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu, 11. ožujka. Kaćunko polazi od objašnjavanja samog pojma javnost, a potom se osvrće na javno mišljenje ili mnijenje. Vezano uz sam naslov izlaganja, Kaćunko ističe kako odgovor na to pitanje može dati samo javna djelatnost četiriju stupova/stožera (naše) kršćanske/katoličke javnosti, a to su kler/hijerarhija, mediji, intelektualci/inteligencija i udruge i organizacije (laici općenito).
U rubrici obljetnice, MI donosi tekst Krešimira Cerovca “Nova vjerska simbolika pape Ivana Pavla II.”. Autor ističe kako je Ivan Pavao II. kao jedan od rijetkih papa u povijesti papinstva općenito dao snažan impuls približavanju Crkve i njezine teologije prirodnim znanostima. I sam je bio znanstvenik u svoje vrijeme, teolog i filozof, znanstveno je stvarao, pa je na temelju tog svog iskustva i svojih darova i darova odozgo shvatio koliko je važno ići u dijalog teologije sa znanošću. Teologe je čak obvezao da, promptno, spremno i hrabro, ali razborito i mudro stupe u partnerski dijalog s drugim, a osobito prirodnim znanostima. Sugovornik ovog broja glasila je katolički intelektualac i gospodarstvenik dr. Jure Radić. Odgovarajući na pitanje što je za njega uspjeh i moć, istaknuo je kako on svojim najvećim uspjehom smatra svoju obitelj koja se širi i jača. Nadalje uspjehom smatra svoj sveučilišni posao kroz koji svake godine odgaja nova inženjere građevinarstva, a posebnim uspjehom smatra da se u teškim vremenima, kad je to bilo potrebno i nužno, uključio u stvaranje hrvatske države.

Dr. Radić se osvrće i na vizije vezane uz razvoj grada Zagreba, aktualno političko stanje posebice vezano uz ulazak u NATO i EU. Na pitanje što bi Crkva u Hrvata trebala činiti u novim okolnostima, dr. Radić ističe da je važno shvatiti da su svi vjernici Crkva. Stoga, kad želim reći što očekujem od Crkve moram dobro promisliti što očekujem od sebe, od svoje obitelji, prijatelja i suradnika. Svi trebamo dati svoj doprinos rastu i djelovanju Crkve, rekao je dr. Radić. Na kraju razgovora dr. Radić poručuje osobito mladim sveučilištarcima i intelektualcima kako je važno umjesto sumnje izabrati vjeru: vjerovati u Boga ali i u svoje mogućnosti. Silno je bitno u obitelji stvarati pozitivnu i kreativnu atmosferu sa svakim novim danom. Mladi se ne smiju prikloniti laganim rješenjima i bijegu u lagodnost i neodgovornost. Važno je znati da se isplati svaki trud, savjesno vršenje dužnosti, duhovni i intelektualni rad. Sve to doprinosi ozbiljnom napretku, doprinosi zdravom ozračju u svakom zajedništvu: obiteljskom, radnom i narodnom. S vjerom i nadom može se pobijediti, može se popeti na vrh ostajući vjeran najuzvišenijim idealima: Bogu, Crkvi i Domovini, zaključio je dr. Radić.