Draga braćo i sestre, dobar dan!
I današnja liturgija, kao i ona na svetkovinu Bogojavljenja i blagdan Krštenja Gospodinova, stavlja nam pred oči temu očitovanja Gospodinova (usp. Iv 1, 35.42). Ovaj put Ivan Krstitelj koji svoje učenike upućuje na Isusa kao „Jaganjca Božjega” (r. 36), pozivajući ih tako da slijede Njega. Isto vrijedi i za nas: Onoga koga smo razmatrali u otajstvu Božića, sad smo pozvani slijediti u svakodnevnom životu. Današnje nas Evanđelje, dakle, savršeno uvodi u vrijeme kroz godinu, vrijeme koje služi za oživljavanje i potvrđivanje našeg puta vjere u svakodnevnom životu, u dinamici koja se kreće između epifanije i učeništva, očitovanja i poziva.
Današnji evanđeoski odlomak ukazuje na bitne karakteristike puta vjere. Postoji put vjere i to je put učenika svih vremena, pa tako i naš, počevši od pitanja: „Što tražite?” (Iv 1, 38), koje je Isus uputio dvojici koja su ga zatim, potaknuta od Ivana Krstitelja, počela slijediti. To je isto pitanje koje je na uskršnje jutro Uskrsli uputio Mariji Magdaleni: „Ženo, koga tražiš?” (Iv 20, 15). Svaki je od nas, kao ljudsko biće, u potrazi za nečim: za srećom, ljubavlju, dobrim i punim životom. Bog Otac nam je dao sve to u svome Sinu Isusu.
U toj je potrazi temeljna uloga istinskog svjedoka, osobe koja je prva prošla taj put i susrela Gospodina. U Evanđelju je Ivan Krstitelj taj svjedok. Zato on može usmjeravati učenike prema Isusu koji ih potom uključuje u novo iskustvo govoreći im: „Dođite i vidjet ćete” (Iv 1, 39). I ta dvojica učenika više nisu mogla zaboraviti ljepotu tog susreta, do te mjere da je evanđelist zabilježio čak vrijeme kad se dogodio: „Bila je otprilike deseta ura” (isto). Samo osobni susret s Isusom rađa put vjere i učeništva. Možemo imati mnoga iskustva, ostvariti mnoge stvari, uspostaviti odnose s mnogim osobama, ali samo susret s Isusom, u onaj sat koji je Bogu poznat, može dati osjećaj punine našem životu i učiniti plodnima naše projekte i inicijative.
Nije dovoljno stvoriti sliku Boga koja je utemeljena na čuvenju; potrebno je krenuti u potragu za božanskim Učiteljem i otkriti gdje stanuje. Pitanje koje su dvojica učenika postavila Isusu: „Gdje stanuješ?” (r. 38), posjeduje snažan duhovni smisao: očituje želju da se sazna gdje stanuje Učitelj kako bi se moglo biti s Njim. Život vjere se sastoji u žarkoj želji da budemo s Gospodinom i, prema tome, u stalnoj potrazi za mjestom gdje On stanuje. To znači da smo pozvani nadvladati uobičajenu i očitu religioznost, oživljavajući susret s Isusom u molitvi, razmatranju Riječi Božje i učestalim primanjem sakramenata kako bismo bili s Njim i donosili plod zahvaljujući Njemu, Njegovoj pomoći, Njegovoj milosti.
Tražiti Isusa, susresti Isusa, slijediti Isusa: to je put. Tražiti Isusa, susresti Isusa, slijediti Isusa.
Neka nas Blažena Djevica Marija podupire u toj odluci da slijedimo Isusa, da bismo išli i bili tamo gdje On prebiva, kako bismo slušali Riječ života, da bismo se držali Onoga koji oduzima grijeh svijeta, kako bismo u Njemu pronašli nadu i duhovni poticaj.

Nakon molitve Anđeoskog pozdravljenja
Draga braćo i sestre, danas se obilježava Svjetski dan selilaca i izbjeglica. Jutros sam slavio misu sa seliocima i izbjeglicama koji borave u Rimskoj biskupiji. U svojoj sam poruci za ovaj Dan istaknuo da su migracije danas znak vremena. „Svaki stranac koji pokuca na naša vrata prilika je za susret s Isusom Kristom, koji se poistovjećuje s primljenim i odbačenim strancem svakog doba (usp. Mt 25, 35-43). […] U tome smislu želim potvrditi da naš se zajednički odgovor može uobličiti sa četiri glagola utemeljena na načelima crkvenog učenja: prihvatiti, zaštititi, promicati i integrirati”. Iz pastoralnih razloga Svjetski dan selilaca i izbjeglica ubuduće će se obilježavati druge nedjelje rujna. Tako će se sljedeći, 105. svjetski dan selilaca i izbjeglica, obilježiti 8. rujna 2019. Sutra putujem u Čile i Peru. Molim vas da me pratite svojom molitvom na tome apostolskom pohodu.