Rim, 24. 9. 1997. (IKA) – “Svako ozbiljno razmišljanje o kvaliteti života ne može zaobići pitanje boli. Upravo bol čini most između liječnika, koji je mora pobijediti, i bolesnika koji očekuje liječenje koje će u sebi uključivati i razumijevanje i suosjećanje”, rekao je predsjednik Udruge talijanskih katoličkih liječnika (AMCI) prof. Domenico Di Virgilio govoreći na skupu o “Liječniku i boli” priređenom u utorak, 23. rujna u sklopu 23. nacionalnog kongresa što se održava u talijanskom gradu Bologni u Italiji. “Nije, dakle, moguće”, nastavio je prof. Di Virgilio, “patnju ograničiti samo na bolest koja obično zahtijeva upotrebu lijekova, već je potrebno nastojati odgovoriti na pitanja značenja koja si čovjek postavlja suočen s iskustvom boli”. Corrado Manni iz Poliklinike “Gemelli” u Rimu, pozivajući se na slučajeve teških fizičkih patnji, potvrdio je da smo često svjedoci “zavjere šutnje između liječnika i obitelji bolesnika, kojemu se, tobože radi njegova dobra, taji stvarno stanje bolesti”. Prema Manniju, ta praksa nije uvijek prihvatljiva i ne smije postati pravilo. “Nije riječ o tome treba li bolesniku reći istinu ili ne o pravome stanju bolesti”, ustvrdio je Manni, “već na koji način to reći”.