Zagreb, (IKA) – Dometi i granice političkog konsenzusa u Hrvatskoj i društveni konsenzus oko gospodarske strategije bile su teme o kojima su govorili znanstveni suradnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu dr. Ivan Rimac i državni tajnik Središnjega državnog ureda za razvojnu strategiju dr. Ante Babić na trećoj ovogodišnjoj korizmenoj socijalnoj tribini Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK u utorak 16. ožujka u Tribini grada Zagreba. Govoreći o dometima i granicama političkog konsenzusa u Hrvatskoj, dr. Rimac ocijenio je da su današnji konsenzus u političkom i bilo kojem drugom smislu, pa čak i ekonomski razvoj zakočeni u prvom redu niskim stupnjem povjerenja građana međusobno i građana prema organiziranim oblicima društvenog života. Spomenuo je tako da nitko u ovoj državi ne vjeruje da bi trebao plaćati porez jer nitko ne vjeruje da bi od tih poreza moglo biti neke koristi. Govoreći o hrvatskom konsenzusu, zaključio je da u ovom trenutku on počiva na jednom neupitnom, a to je razvoj prometne infrastrukture u državi i jednom koji se svako malo dovodi u pitanje kada govorimo o aktualnoj procjeni političke situacije, a to je konsenzus oko pristupanja Europi. Napomenuo je pri tome da postoji niz dnevnih procjena koje pokazuju odstupanja u tom uvjerenju treba li Hrvatska ići putem Europe. Istaknuo je da naše uvjerenje da treba pristupiti Europi počiva u vremenskom razdoblju na vrlo različitim argumentima. Početno shvaćanje da treba prići Europi zato što ćemo od nje imati neke koristi, tj. zato što će nas ona uključivanjem u svoju zajednicu praktički razviti svojim sredstvima, ustupilo je mjesto trenutnom otporu koji se sastoji u čuvanju nacionalnog identiteta i napuštanju početnog optimizma o razvoju Hrvatske kroz europska sredstva, rekao je dr. Rimac. Istaknuo je pri tome da slijedi još barem jedna faza, a to je shvaćanje da ćemo pristupiti Europi jedino da se sami razvijemo. No, napomenuo je, ta faza tek treba nastupiti, i, prema njegovoj ocjeni, tek ta vlastita samosvijest o vlastitim postignućima i mogućnostima dovest će do toga da imamo adekvatnu pregovaračku poziciju prema Europi. Zaključio je da sada, kada je naš odnos prema Europi vezan samo za dnevno političke događaje ili odnose koji se razvijaju kroz niz pregovora očito je da ne postoji snažni društveni konsenzus o pristupanju Europi.

Govoreći o društvenom konsenzusu oko gospodarske strategije, dr. Babić pripomenuo je da svi želimo živjeti bolje, relativno bogato kao u Europi, jer smo s tom slikom dobro upoznati, i to je ono što mi mislimo da želimo postići, no, kazao je, jedini je problem kada se to spusti na razinu provedbe. Ističući da je Europska unija postala identifikator oko kojeg je postignut konsenzus, upozorio je da pri tome treba razumjeti procese koji nas čekaju te da će biti i gubitnika. Ocijenio je da priključenje Europskoj uniji trebamo uzeti kao motivaciju svih slojeva društva da sami sebe promijenimo, da budemo zadovoljni sami sobom, jer, kazao je, nitko ne želi iz Europe neko neuređeno društvo. Zaključio je da svi želimo ubrzani rast i razvoj temeljen na izvozu, znanju i poduzetništvu uz reformu ustanova.