Zadar, (IKA) – Nadbiskup Ivan je ne samo po svom geslu, nego stvarno i zauzeto ljubio Crkvu, istaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predvodeći na treću obljetnicu smrti svog predšasnika, nadbiskupa Ivana Prenđe, misno slavlje u katedrali Sv. Stošije u Zadru u petak 25. siječnja, ujedno i blagdan Obraćenja sv. Pavla. “Kao nadbiskup ordinarij, petnaest godina vodio je lađu zadarske Crkve (1996-2010). Njegovo mladomisničko geslo ‘Dođi Kraljevstvo tvoje’ i biskupsko ‘Ljubiti Crkvu’ izražavaju što je u pozadini revnosti apostola Pavla, a u zlopaćenju za Evanđelje želio ga je nasljedovati i nadbiskup Ivan. Pamtimo ga kao ugodnog sugovornika, pastira punog optimizma i ljubavi za sve što je Božje i crkveno”, rekao je mons. Puljić. Tragom Prenđina gesla “Ljubiti Crkvu” i poticaja da se u Godini vjere razmatra što su saborski oci rekli o otajstvu Crkve, mons. Puljić u propovijedi je tumačio što u ovom svijetu prati rad Crkve koju je svojim geslom i životom ljubio mons. Prenđa. Kao dugogodišnji rektor sjemeništa Zmajević, zajedništvo pastira i svećenika doživljavao je kao obiteljsko zajedništvo. Bitna odlika njegove osobnosti bila je odgajateljska, i konkretno ju je potvrđivao iznimnim i istinskim očinskim osjećajem spram svećenika koje je bezuvjetno ljubio, podržavao i hrabrio.
“Kad je Prenđa rekao ‘Ljubiti Crkvu’, imao je ispravan pojam o Crkvi i njenom odnosu prema društvenoj zajednici i svijetu. Crkva i društvo u službi su društvenog napretka, u službi ljudi. Crkva se ne podudara s društvenim strukturama, društvenom ili političkom zajednicom niti se veže uz bilo koji politički sustav. Ona je znak i čuvarica transcedentnosti ljudske osobe”, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da se svi slažu da je država laička stvarnost i da treba graditi civilno društvo, no poteškoće se javljaju kad se govori o ulozi vjere i religije u društvu. “Koliko god se naglašava da je Crkva duhovno-etička stvarnost koja priprema ljude za nebo, ona se svojski brine i za konkretnog čovjeka, prati ga od rodilišta do počivališta. I smatra da je njeno pravo navješćivati vjerske istine, naučavati socijalni nauk i izricati moralni sud kad to traže temeljna prava osobe i spas duše. Takve se prosudbe ne treba tumačiti miješanjem u svjetovne stvari države i društva. Dapače, ako to Crkva ne bi činila, ona bi izdala svoje poslanje”, istaknuo je mons. Puljić, dodavši da je to potrebno isticati jer smo svjedoci da se što god Crkva kaže, kaže da je to njeno “miješanje u politiku”.
“Kad se radi o konkretnom čovjeku, Crkva ne može šutjeti! Kad se radi o načelima, Crkva ne smije šutjeti! Izdala bi sebe i svoje poslanje. Čineći tako ona vrši svoju proročku ulogu i poziva sve, temeljem prirodnog i zdravog razuma i ćudorednih zasada koje je Bog stavio u savjest čovjeka, na razlučivanje pravih od krivih vrednota, na razlučivanje istine i zabluda. Kad je Prenđa uzeo biskupsko geslo ‘Ljubiti Crkvu’, naglasio je koga želi zastupati. Istaknuo je spremnost za tu ljubav, i da će s ljubavlju trpjeti za Crkvu, ako treba. Te misli su korisne s obzirom na to što izaziva medijske i druge prijepore i napetosti koji nekad prelaze granice lijepog i ukusnog diskutiranja. Tužno je čitati i slušati kako se sekularizam agresivno obrušuje na Crkvu. Valja naglasiti da se Crkva zbog toga ne osjeća ugroženom. Nikako se ne osjeća ugroženom! I ne kani se povlačiti zbog tih napada. Ona kao produženo utjelovljenje Krista pokušava danas i do konca vijeka, po povijesnim kršćanima, biti kvasac, sol zemlje i svjetlo svijeta. Ona je svjesna da joj je kroz mnoge nevolje ploviti ovim svijetom i svjedočiti za Onoga koji je šalje učiniti Isusovim učenicima sve narode svijeta. Zato se osjeća pozvanom biti subjektom povijesnih zbivanja”, istaknuo je mons. Puljić.
Važno je imati ispravan pojam o odnosima između Crkve i države te je nadbiskup podsjetio da su ugovorima između Svete Stolice i Hrvatske stvoreni okviri kako bi država i Crkva, svaka na svom području, bile autonomne i neovisne jedna o drugoj, a obje u službi ljudi i napretka. Ugovori su vrst protokola u ponašanju, a to traži određeni napor i određene promjene u mentalitetu. Neki smatraju da je vjera strogo privatna stvar za kuću i sakristiju. Za neke je ideološki opasna, za civilno društvo nije potrebna ni korisna. “U toj šumi stavova, ugovori između Svete Stolice i Hrvatske daju dobre okvire pozitivnog vrednovanja vjere i Crkve. To je bio hrabri povijesni čin ondašnje političke garniture, čin traženja novih putova i utiranja novog načina suživota na temelju najsuvremenijih shvaćanja vjerske slobode utemeljene na ustavnim načelima, dokumentima o ljudskim pravima, crkvenim zakonima i dokumentima Drugoga vatikanskog sabora”, istaknuo je mons. Puljić. Nakon mise, mons. Puljić, svećenici, svi u misnicama sa znakom SHKM-a Zadar koji je bio posljednje veliko pastoralno djelo blagopokojnog nadbiskupa i brojni puk, pomolili su se na grobu nadbiskupa Prenđe u grobnici zadarskih nadbiskupa u sjevernoj pokrajnjoj lađi katedrale Sv. Stošije. Na misi su bili i zadarski župan i gradonačelnik Stipe Zrilić i Zvonimir Vrančić s kojima je mons. Prenđa zauzeto i uspješno surađivao za dobro ljudi u nizu programa u mjesnoj Crkvi.
Mons. Prenđa preminuo je iznenada u Nadbiskupskom domu u Zagrebu 25. siječnja 2010. g. u 71. godini života, 46. godini svećeništva i 20. godini biskupstva, a bio je 112. pastir u 17 stoljeća zadarske Crkve i 68. zadarski nadbiskup.