Lurd, (IKA) – Šesto hodočasnika iz Riječke nadbiskupije vratilo se u četvrtak 12. srpnja u ranim jutarnjim satima s hodočašća u Fatimu, Lurd i Santiago de Compostelu, na koje su krenuli 30. lipnja. Hodočašće je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, a hodočasnike su na putu vodili i svećenici Dalibor Božić, Nikica Uravić, Marijan Galović, Mirko Nikolić, Franjo Jesenović, Mario Gerić, Mato Anić, Roko Glasnović i Piotr Modrzejewski. Na svim misnim slavljima pjevao je župni mješoviti pjevački zbor iz crkve Gospe Žalosne iz Mrkoplja pod ravnanjem s. Terezije. Hodočašće su organizirali Riječka nadbiskupija i turistička agencija “Autotrans”. Uime nadbiskupije glavni organizator toga zahtjevnog puta bio je vlč. Dalibor Božić, koji je sa suradnicima gotovo godinu dana pripremao ovaj put kao i bogat hodočasnički vodič koji na 300 stranica iscrpno opisuje sve etape puta, uz vjerske, kulturne, zemljopisne i povijesne podatke. Hodočasnici su na putu dugom oko 7000 km prošli kroz Italiju, Francusku, Španjolsku i Portugal, a posljednji dio puta prešli su morem od Barcelone do talijanske luke Civitavecchie. Razgledali su, koliko je vrijeme dopuštalo, gradove Milano, Nicu, Carccassonne, San Sebastian, Pamplonu, Leon, Burgos, Toledo, Zaragozu, Lisabon i Barcelonu.
Drugi dan puta stigli su u prvo odredište svoga hodočašća Lurd. Hodočasnici su sudjelovali na misnim slavljima u spilji ukazanja i u svetištu te na međunarodnoj molitvi krunice. Do Santiaga de Compostele u Španjolskoj prošli su i razgledali gradove San Sebastian i Pamplonu. U Puenta la Reini simbolički su prošli pješice svoju “prvu hodočasničku milju”. U tom malom, ali povijesno važnom mjestu ujedinjuju se stoljećima razni hodočasnički putovi iz Europe, tzv. jakobinski putovi u jedan “Francuski put” kojim su hodočasnici iz svih dijelova Europe hodočastili u Santiago de Compostelu, u kojem se nalazi grob Isusova apostola sv. Jakova. U Santiagu de Composteli hodočasnici su u katedrali Sv. Jakova sudjelovali na misnom slavlju. Tu im se pridružio mons. Ivoslav Linić, koji ih je pratio do svetišta Gospe Fatimske.
Na treće veliko odredište i glavni cilj putovanja, u Fatimu u Portugalu, stigli su šesti dan svoga putovanja. Tu su ostali tri noći i dva dana. Hodočasnici su u Fatimi sudjelovali na tri mise, pobožnosti križnog puta i svaku večer na međunarodnoj molitvi krunice i procesiji s Presvetim sakramentom ili kipom Gospe Fatimske.
Središnje misno slavlje hodočašća bilo je u sedmi dan putovanja u kapeli ukazanja. Propovijedao je nadbiskup Devčić. Istaknuo je kako su se svi preko Marijinih poruka u Fatimi mogli uvjeriti da u svijetu djeluje nevidljiva Božja ruka. “Ovdje se Marija svojim porukama čak politički angažirala u životu čovječanstva. Navijestila kraj I. svjetskog rata, ali je nagovijestila i nadolazak još strašnijeg ako se čovječanstvo ne obrati i ne počne poštivati Boga. Znamo da je Ivan Pavao II. godine 1984. posvetio Rusiju Mariji i znamo kako se malo nakon toga velika ruska ideologija raspala. Tako je što mogao izvesti samo Bog, jer je njemu moguće i ono što se ljudima čini nemogućim. Odavde je Marija poručila čovječanstvu da ne uzme olako mogućnost vječne propasti. Da bi se to izbjeglo, Marija traži obraćenje, vjeru u Krista, pokoru i žrtvu za obraćenje grješnika”, rekao je nadbiskup Devčić. U tijeku misnog slavlja sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog Marija Prodan, Ana Rakocija, Sofija Jukić i Mihaela Grga obnovile su svoje srebrne i zlatne zavjete, a sedam bračnih parova obnovili su svoja bračna obećanja koja su dali prije 25, 30, 40 ili 50 godina. Tu su hodočasnici svečano obnovili svoj hrvatski krsni zavjet i molili molitvu posvete naroda i Riječke nadbiskupije Blaženoj Djevici Mariji.
Iz Fatime jedan dan otišli su u razgledavanje najzapadnije točke europskog kontinenta u malom mjestu Cabo da Roca, na Atlantskom oceanu i u Lisabon.
U nedjelju 8. srpnja ujutro krenuli su prema Rijeci. Putovali su kroz središnju Španjolsku. Noćili su u Toledu i Zaragozi. U Zaragozi u crkvi Naše Gospe od Pilara, nacionalnom španjolskom marijanskom svetištu, sudjelovali su na misi koja je bila namijenjena za obitelji. U ponedjeljak 9. srpnja hodočasnici su posjetili poznato svetište Crne Gospe u Montserratu, malom planinskom kraju na nadmorskoj visini od 720 m, gdje se nalazi benediktinski samostan koji je pronađen u 11. st. Tu se nalazi prekrasna bazilika u kojoj se čuva kip Crne Gospe s djetetom Isusom. Ovdje su hodočasnici sudjelovali na posljednjem misnom slavlju na svom dugom putu. U propovijedi se nadbiskup Devčić osvrnuo na pročitano Evanđelje u kojem je Isus ozdravio nijemog čovjeka te rekao: “Isus je njemaku vratio govor, vratio mu je mogućnost komunikacije. Ta riječ je upućena i nama. Govorimo li mi doista danas? Danas kao da se manje govori. Riječi su praznije i beznačajnije. Razmislimo o svojim komunikacijama. Koliko iskreno bračni drugovi razgovaraju, kako svećenici i vjernici međusobno komuniciraju o sadržajnoj misli, kakva je komunikacija u redovničkim zajednicama? Je li naš govor sveden na beznačajno brbljanje? Danas nam je mučna tišina, pa je želimo razbiti nepotrebnim govorom. Koliki je jaz u komunikaciji između roditelja i djece, između generacija! Govorimo isti jezik, ali se ne razumijemo. To su primjeri kako ljudi i danas mogu biti ‘nijemi'”.

Postavljajući pitanja zašto naši intelektualci šute, zašto kršćanska većina šuti, zašto se ne čuje u javnosti, nadbiskup je ukazao kako postoji sveta šutnja, ali i grešna – onda kada šutimo, a trebali bismo govoriti. “Trebamo se prisjetiti da godinama nismo smjeli govoriti, osim svetih stvari. Govoriti o društvenim prilikama u svjetlu Evanđelja nije bilo moguće. Tako smo se naučili šutjeti. Mislimo da su za Crkvu odgovorni samo biskupi, svećenici i redovnici. Ali, Crkva su svi kršteni i ne možemo reći da nas se ne tiče ono što se događa u Crkvi. To je zajednica u kojoj smo pozvani obnašati svoje dužnosti da bismo znali svjedočiti kršćanske vrijednosti u društvu i u svjetlu Evanđelja rješavati probleme kao pojedinci i zajednica”, rekao je nadbiskup Devčić. Iz Montserrata otišli su do Barcelone. Nakon višesatnog razgledavanja grada, šetnje “najljepšom ulicom na svijetu” La Ramblom ukrcali su se na brod kojim su u srijedu poslijepodne stigli do talijanske luke Civitavecchia te otuda nastavili autobusima put u Rijeku.