Zidine, (IKA) – “Međuvjerski dijalog” tema je izlaganja trećeg dana na međunarodnom seminaru o iskustvu Boga i karmelskoj mistici koji se održava u Duhovnom centru Karmel sv. Ilije u Zidinama u BiH, s ciljem naglaska razine duhovne razmjene, a ne doktrinalnih razlika.
Govoreći 19. rujna o odnosu karmelske i istočne mistike, dr. Keith Reeves Barron, koji je 30 godina sudionik u međuvjerskom dijalogu, rekao je da u njemu vidi velik potencijal. Duhovni je savjetnik u cistercitskoj opatiji, osnivač Instituta za duhovnost u SAD-u i član Svjetovnog reda bosonogih karmelićana.
“Međureligijski dijalog nije neki luksuz, nego neizbježno sredstvo da bi se postiglo razumijevanje između ljudi i mir u svijetu. Puno sadašnjih sukoba u svijetu proizlazi iz konflikta svjetonazora i ljudske netolerancije prema kulturi i religiji koja nije njihova vlastita”, upozorio je dr. Barron, dodavši da je sekularizacija i komercijalizacija na Zapadu marginalizirala mudrost asketsko-mistično tradicije. U svim religijama svijeta, oni koji vode asketsko-mistični život su promicatelji mira, ljubavi i univerzalne Božje volje za sve.
“Ne možemo staviti svoje glave u pijesak duhovne sebičnosti i izbjeći moralnu dužnost za dijalog u današnjem svijetu. Karmelićani zbog svoje bogate asketsko-mistične tradicije moraju pozivom Crkve biti više uključeni u taj dijalog”, rekao je dr. Barron, predloživši metodologiju uspješnog dijaloga, nereduktivnu, da se različitim jezicima psihologije kršćanstva i budizma omogući govoriti o istom iskustvu.
Jasminka Domaš razlagala je odnos između židovske i kršćanske mistike. Govorila je o Tori, izvoru židovskog misticizma. Tumačila je pitanje smisla u Kabali koja je srž judaizma te simbolizam, skrivena značenja hebrejskog jezika.
Smisao kabale je vraćanje čovjeka svjetlu, a značenje transcendencije je čovjekovo iscjeljenje. Kabalska istina provjerava se u susretu s drugima. “Primarna zadaća kabaliste nije da vlada svijetom pomoću magičnih formula, nego da iskre svjetlosti koje su se udaljile od Kralja kraljeva vrati svojem Izvoru. Kabala je učenje o životu, fizika i metafizika”, rekla je Domaš, dodavši da bit židovskog mistika nije u nasilju prema samome sebi ili drugima nego u transformaciji koja iscjeljuje, ali ne ozljeđuje. Govoreći o odnosu svemira i mistike, Domaš je rekla da se na kraju dolazi do duhovnoga i fizičkoga ujedinjenja.
Kabalistički način života traži poznavanje tehnika meditacije, kontemplacije, molitve. Uspoređujući to s Terezijom Avilskom, naznačila je potrebu neprekidne molitve i nadvladavanja ega. Židovski i kršćanski misticizam doživljeno su iskustvo Apsolutnoga. No, kršćanski misticizam govori o stanju ‘unio mistica’ a židovski govori da je moguće samo približavanje nebeskim kočijama, božanskom Prijestolju, plamenu prvobitne svjetlosti stvaranja. “Mistik ima spoznaju da je Jedno u svemu – sve u jednom.
A kad je riječ o židovskom misticizmu, osobito kabalističkim rukopisima, nije riječ samo o jednom dijelu, nego o sustavu mišljenja razotkrivajući putem hebrejskih slova nova, dublja značenja u našem svijetu. Riječ je o filozofskom i ezoteričnom sustavu koji obuhvaća važna pitanja ljudske egzistencije i ono ključno ‘Tko sam ja?'”, rekla je Domaš.
Mr. Tomislav Kovač izložio je značajke muslimanske mistike – sufizma, čiji su put spoznanja ljubav i spoznaja. Mistik se naziva sufi, što znači siromah. “To je Božji siromah koji je napustio privide ovog svijeta i vanjsko opsluživanje vjerskog zakona i običaja, kako bi Boga potražio u vlastitoj nutrini i sjedinio se s njim u svom srcu”, rekao je Kovač, dodavši da je glavni cilj sufija različitim duhovnim tehnikama ukoriti svoj “ja” do njegova potpunog nestajanja u Bogu.
Vrhunac mistične ljubavi u islamu, kao i u kršćanstvu, je kad ljubljeni poprima oznake Ljubljenoga, kad čovjekov “ja” poprima kvalitete Božjeg “ja”. Govoreći o odnosu kršćanske i islamske mistike, istaknuo je važnost egzistencijalnog dijaloga utemeljenog na suživotu i duhovnog dijaloga koji proizlazi iz nutarnjeg iskustva. Unatoč doktrinarnim razlikama, kršćani i muslimani pozvani su ponovno otkrivati svoju proročku dimenziju, produbiti vlastita duhovna iskustva, crpeći iz zajedničkog Izvora razlike pretvoriti u uzajamno obogaćivanje.
“Islamska mistika pokazuje drugo, manje poznato lice islama, koje je u mnogočemu privlačno. Ona ukazuje na duhovnu vrijednost islama, na njegovu misaonu širinu, horizonte čovjekova ostvarenja u Bogu, istinsku religioznost i nastojanje sjedinjenja s Apsolutnim. Ona nas potiče da na muslimane gledamo kao na ‘molitelje među drugim moliteljima’ i kao na suputnike na Božjem putu”, rekao je.

Vladika jegarski Porfirije Perić govorio je o pravoslavnoj mistici s naglaskom na njezinu eshatološku dimenziju, stavljajući u centar mistike Krista. Tumačio je etimološko porijeklo riječi “mistika” koja dolazi od grčke riječi mistikos, što znači tajna. Mistirium znači zatvoriti, šutjeti. “Mistirium se u Evanđeljima spominje kod Mateja, kad učenicima kaže “Vama je dano da znate tajne Kraljevstva Božjeg, a njima nije dano”.
Krist dakle razlikuje one kojima je dano da znaju i one kojima to nije dano, a kriterij je biti Kristov učenik”, rekao je Perić, dodavši da je tajna sam Krist. Znati tajne kraljevstva isto je što i vjerovati da je Krist uosobljeni Bog. “Apostolsko iskustvo logosa vid je prvog mističnog iskustva koje nemaju oni koji Krista nisu primili. To daje novu dimenziju čovjekova postojanja”, rekao je Perić.
Istaknuo je da kršćanski misticizam nije subjektivni doživljaj i vlasništvo pojedinca, nego iskustvo zajednice, prolazi kroz zajednicu. Ekleziološka dimenzija tajne najcjelovitiji je smisao kršćanske mistike. Euharistija je mistično iskustvo Crkve par excelence, rekao je Porfirije, istaknuvši da je kršćanski put ulazak u Sinovstvo Božje, dinamizam Trojstva u odnosu sjedinjenja Boga i čovjeka. Tajna jedinstva Boga i čovjeka je u odnosu, posinovljenju kroz Krista, a uključuje i druge ljude. Ljubav podrazumijeva odnos. Tajna poznavanja Boga nije intelektualno posjedovanje Boga nego srce koje je reprezent čovjeka kao ličnosti.
Lidija Matošević govorila je o protestantskoj teologiji i katoličkoj mistici, a Pathrose Chakiath o odnosu budizma, hinduizma i karmelske mistike.

.