Požega, (IKA) – Požeška biskupija okrunila je 20. obljetnicu svoga postojanja Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom. Središnje euharistijsko slavlje u toj prigodi u nedjelju 24. rujna na kongresnom prostoru ispred požeške katedrale predvodio je kardinal Stanislaw Dziwisz koji je za cijele papinske službe bio tajnik Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. On je tako poveznica sa svim onim što je papa Ivan Pavao II. učinio za ovu biskupiju koju je utemeljio i za zaštitnika joj dao sv. Lovru, okrunio lik Gospe Voćinske i upućivao poticaje prilikom hodočašća i drugih prigoda. U koncelebraciji je uz domaćeg biskupa Antuna Škvorčevića bila većina hrvatskih (nad)biskupa predvođeni predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, predsjednik BK BiH vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i drugi biskupi iz BiH, te biskupi pečuški Gyorgy Udvardy, celjski Stanislav Lipovšek, subotički Ivan Penzeš, srijemski Đuro Gašparović, te biskup Almerije u Španjolskoj Adolfo Gonzalez Montes. U koncelebraciji je kao izaslanik apostolskog nuncija u RH Giuseppea Pinta bio tajnik nuncijature mons. Janusz Blachowiak. Uz mnoštvo vjernika Požeške biskupije, na misi su bili i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk, predsjednik Mešihata Islamske zajednice u RH muftija dr. Aziz Hasanović, glavni rabin u Republici Hrvatskoj Luciano Moše Prelević, te izaslanik predsjednice RH dr. Mate Granić, izaslanik predsjednika Vlade RH požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, saborski zastupnici gradonačelnici i načelnici s područja Požeške biskupije.
U pozdravnoj riječi, biskup Škvorčević podsjetio je kako se za dva dana navršava dvadeset godina kako je odlukom pape Ivana Pavla II. pod geslom „Krist danas i uvijeke” uspostavljena Požeška biskupija. „Okupili ste se danas iz svih župa naše mjesne Crkve u Požegi da biste se Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom pod geslom ‘Krist danas i uvijeke, naša nada, aleluja!’ spomenuli toga događaja. Čitam vam na licima ono što ste u svojim vjerničkim srcima donijeli na ovo slavlje: Oduševljenost Isusom Kristom koji je za vas umro i pobijedio smrt, čiju ljubav slavite u svetoj misi i njome se u pričesti hranite da biste i vi s njime bili pobjednici u našim hrvatskim, slavonskim tugama, radostima i nadama. ‘Krist danas i uvijeke, naša nada, aleluja!’, rekao je biskup Škvorčević, te nastavio: „U toj nadi pozdravljam te Crkvo požeška, tvoje svećenike i đakone, redovnike i redovnice, vjeroučitelje i bogoslove, djecu i mlade, obitelji i starije, napose siromašne i bolesne, sve koji u našim župama ispovijedaju ime Isusa Krista i u njemu izgrađuju svoju sadašnjost i budućnost. Svima vam čestitam dvadesetu obljetnicu uspostave Požeške biskupije! Ovo naše slavlje na svoj način nastavak je Euharistijskog kongresa koji je u Požegi prije 80 godina predvodio bl. Alojzije Stepinac, pokrenuvši euharistijsku duhovnost, ugrađenu u našu mladu mjesnu Crkvu. Hvala ti bl. Alojzije!”
Sudionicima kongresa, poruku pape Franje upućenu preko državnog tajnika kardinala Pietra Parolina, pročitao je tajnik nuncijature mons. Janusz Blachowiak.
Homiliju je kardinal Stanislaw Dziwisz započeo riječima: „Dirnuta srca stojim pred zajednicom Crkve okupljene u Požegi, na Trećem biskupijskom euharistijskom kongresu, koji je istodobno velik znak zahvalnosti Bogu za dvadeset godina opstojnosti ovdašnje Biskupije. Zahvaljujem vašemu biskupu ordinariju Antunu što me pozvao na ovu svečanost. Donosim vam pozdrave i dar molitve Poljske Crkve, osobito krakovske. Iz te je Crkve ponikao i u njoj je u svećeničku službu pozvan bio Karol Wojtyla, koji je poslije postao i njezinim pastirom, a 16. listopada 1978. godine rimskim biskupom i pastirom cijele Crkve. Među mnogim odlukama koje je Ivan Pavao II. donio tijekom svoga pontifikata, bila je i odluka o utemeljenju Požeške biskupije, koja je zapisana u Apostolskoj konstituciji Praeclarum evangelizationis opus 5. srpnja 1997. godine”.
Vjernicima je zahvalio za toplo sjećanje na svetoga Ivana Pavla II. „On se duboko urezao i u moj svećenički život od samoga njegova početka. Gotovo četrdeset godina služio sam uz njega, prvo u Krakovu, a potom i u Vatikanu. Pratio sam ga u svakodnevnome služenju, bio uz njega u svakodnevnome poslu. Dijelio sam s njim radosti i brige njegove pastirske službe, bio s njim do kraja. Pratio sam ga na svim njegovim međunarodnim apostolskim putovanjima, kojih je bilo stotinu i četiri, te sam tako posjetio i vašu prelijepu zemlju, divio se vjeri hrvatskoga naroda kao i njegovoj odanosti Crkvi i nasljedniku svetoga Petra. Hrvatska je oduvijek bila duboko prisutna u srcu Ivana Pavla II., osobito tijekom teških devedesetih godina prošloga stoljeća, kada se borila za mjesto koje joj pripada u obitelji suverenih država. Uvjeren sam da danas sv. Ivan Pavao II. odozgo gleda našu euharistijsku svečanost u Požegi, raduje se i svim nas srcem blagoslivlja”, rekao je kardinal Dziwisz.
U osvrtu na misno evanđelje, kardinal je naglasio kako nam ono u misli i srce priziva da „posegnemo za izvorom naše vjere, da pogledamo što je to Euharistija kao dar Isusa Krista Crkvi – zajednici Njegovih učenika, kojoj i mi imamo povlasticu pripadati. Evanđelje nam približava lik Učitelja iz Nazareta koji je putovao po bliskoj mu Galileji učeći mnoštvo, najavljujući blizinu Kraljevstva Nebeskoga te pozivao na obraćenje i vjeru u Radosnu vijest”, jer „najvažnija Radosna vijest bio je – i jest – On sam – Sin Božji, koji je sišao s nebesa i postao čovjekom za nas ljude i radi našega spasenja”. Posvijestio je kako Isus nije htio biti samo filantrop. „Uistinu, nikada nije prolazio ravnodušno pokraj gladna čovjeka, čovjeka koji pati, koji je bolestan, gubav, slijep, nepokretan. Isus se svaki put prignuo nad ljudskom bijedom, koje nikada nije nedostajalo, kao i u našem nemirnom svijetu. No, radilo se o nečemu puno većem. Htio je, i zato je došao na svijet, da radikalno i jednom zauvijek uredi ono što je najvažnije za čovjeka na zemlji. Postao je jednim od nas, da bi pomirio nebo i zemlju, izveo nas iz doline smrti i otvorio nam put u Kraljevstvo vječnoga života i ljubavi, Isus Krist htio je utažiti najveću čovjekovu glad. Htio je utažiti našu glad za Bogom, našu glad za životom, koju nitko i ništa ne može uništiti. Postao je za nas Kruhom živim kako mi na našem hodočašću u Božje kraljevstvo ne bismo putem zastali”.
Nama, odgajanima u vjeri Crkve koja živi Euharistijom već dvije tisuće godina, lakše je prihvatiti Isusove riječi i dar koji su te riječi najavile. Znamo, naime, da je dan uoči svoje muke, tijekom Posljednje večere, Krist u prisutnosti svojih učenika ustanovio ranije najavljivanu Euharistiju, rekao je kardinal Dziwisz te podsjetio kako je i utemeljitelj Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II. bio čovjek Euharistije. Govorim o tome s punim uvjerenjem kao dugogodišnji neposredni svjedok njegova života, molitve i služenja Crkvi. Svakodnevno sam viđao s kakvim je dubokim osjećajem slavio svetu misnu žrtvu. Nikada nije propustio svetu misu tijekom 59 godina svojega služenja. Na vlastite smo oči vidjeli s kakvom je sabranošću predvodio misu za mnoštvo vjernika okupljenih oko oltara u Vatikanu te tijekom njegovih mnogobrojnih apostolskih putovanja, među kojima su i ona u Hrvatsku. Ivan Pavao II. provodio je duge sate klanjanja pred Presvetim tijekom svoga svećeničkoga života. U kapeli krakovskih biskupa svakodnevno je provodio nekoliko prijepodnevnih sati pred tabernakulom, moleći se, razmatrajući, pripremajući svoje propovijedi i govore, članke i knjige. Bilo je to njegovo svakodnevno iskustvo. Bilo je to njegovo euharistijsko okružje. Bio je to izvor iz kojega je crpio da bi svojim učenjem obogatio Božji narod, unio u njegov život svjetlo, pobudio nadu u ljudskim srcima. Činio je to i kad su se Poljska i druge europske zemlje, među njima i Hrvatska, borile protiv lažne i bezbožne komunističke ideologije koja je ljudima obećavala raj na zemlji, a ostavila materijalne i duhovne ruševine, posvjedočio je kardinal Dziwisz, te naglasio kako nema sumnje „da je sveti Papa uvelike pridonio kako bi naše zemlje ponovno zadobile svoju slobodu i suverenitet, a pritom nije raspolagao nikakvom vojskom. Njegovo je oružje bila riječ istine o Bogu i o čovjeku stvorenome na sliku i priliku Božju, koji je pozvan na život po Bogu, po ljubavi”.
Vjernike je kardinal potaknuo na proučavanje golemoga bogatstva učenja svetoga Pape koje je sadržano u tisućama kateheza, propovijedi i govora, u mnogobrojnim nagovorima i apostolskim pismima. Osobito je ukazao na posljednju, četrnaestu encikliku pontifikata, koju je posvetio Euharistiji. „Tu encikliku možemo smatrati svojevrsnim testamentom, koji je Papa ostavio prije odlaska u vječnost”, rekao je kardinal.
Sudionike Trećega biskupijskoga euharistijskoga kongresa potaknuo je na promišljanje o pitanjima koje mjesto u njihovu osobnom, obiteljskom i društvenom životu zauzima Euharistija, žive li doista s Euharistijom, je li ona u središtu njihova vjerskog i svakodnevnog života i pomaže li im u svakodnevnim životnim izborima, osnažuje li njihove bračne veze i sjedinjuju li se njihove obitelji i župe kako bi one postale zajednicama dobra i ljubavi, bratstva i služenja?
Kardinal je podsjetio na svjedočanstvo tijekom prošlogodišnjega Svjetskoga dana mladeži u Krakovu kada se dva milijuna mladih klanjalo u tišini pred Presvetim. Na kraju homilije izrekao je molitvu: „Gospodine Isuse Kriste – Kruše živi, Ti koji si hrana za nas, putnike u hodu prema vječnosti! Zahvaljujemo Ti za neprocjenjiv Dar Tvoje ljubavi. Zahvaljujemo Ti što si uvijek s nama, sve do svršetka svijeta. Ostani s nama u našim radostima i tugama, u našim čežnjama i nadanjima. Učini da se nikada ne osjećamo samodostatnima, da uvijek budemo gladni Božje riječi, i gladni Kruha koji daje život vječni. Molimo Te, osnaži naše obitelji, kako bi bile zajednice ljubavi i života. Povjeravamo Ti naš mladi naraštaj, da ustraje u vjeri očeva. Povjeravamo Ti naše bolesne, starije osobe i sve one koji trpe – budi njihova snaga i nada. Povjeravamo Ti one koji obnašaju vlast, da je smatraju služenjem i trude se uvećati zajedničko dobro. Povjeravamo Ti našega papu Franju, našega biskupa Antuna i sve biskupe svijeta, kako bi bili vjerni sluge Euharistije i mudro vodili Božji narod putem spasenja. Molimo Te da u našem nemirnom svijetu zavlada mir, osobito na Bliskome istoku i u bratskoj Ukrajini. Danas Ti, Isuse Kriste, svi mi širom otvaramo vrata naših srdaca, kako nas je zamolio sveti Ivan Pavao II. i s vjerom ponavljamo geslo Euharistijskoga kongresa: Krist danas i uvijeke naša nada, aleluja!”
Na oltar su prinosne darove donijeli predstavnici deset dekanata Požeške biskupije. Također je prinosen novac sakupljen u svim župama biskupije za izgradnju kuće samohrane majke s troje djece. Nakon popričesne molitve predvoditelj slavlja na oltar je izložio Presveti Oltarski Sakrament kojemu su vjernici iskazali štovanje evanđeoskim poklicima i pjesmom koju je za vrijeme cijeloga slavlja predvodio zbor sastavljen od gotovo pet stotina pjevača iz župnih zborova Požeške biskupije, a njima se pridružio i oratorijski zbor Crkve sv. Marka Cantores sancti Marci.
Euharistijskom slavlju prethodio je hodočasnički program pred likom Gospe Voćinske koji su u procesiji od Trga Svetog Trojstva nosili vjernici voćinske i đulovačke župe u zajedništvu s ostalim vjernicima. Marijanska pobožnost pod nazivom „S Marijom – euharistijskom Ženom”, kako ju je nazvao sv. Ivan Pavao II., nastavila se na kongresnom prostoru gdje je i postavljen lik Gospe.