Zagreb, (IKA) – Trećeg radnog dana 50. teološko-pastoralnog tjedna u četvrtak, 28. siječnja, održana su dva predavanja. Dr. Gordan Ćrpić govorio je o “Crticama o stanju i perspektivama svećenika u društvu”. U predstavljenoj analizi dr. Ćrpić polazi od nekoliko pretpostavki. Prije svega da se stanje svećenika u suvremenom hrvatskom društvu ne može gledati izolirano od ukupnih trendova u zapadnim društvima koji na razne načine utječu na stanje u hrvatskom društvu. Druga pretpostavka od koje polazi jest da se stanje i uloga svećenika u društvu može mjeriti dvostruko, s jedne strane propitujući eksplicitno o ulozi svećenika u društvu, te s druge strane implicitno, propitujući o ulazi Crkve u društvu, jer se u tom kontekstu Crkva kao institucija reflektira poglavito kroz svećenike i biskupe. Dr. Ćrpić je istaknuo radove nekoliko autora poput Daniele Hervieu-Leger, Grace Dave i Josea Casanove. Prva dva autora polaze od uvida da je u suvremenom zapadnom društvu došlo do prekida “lanca sjećanja”, koji je prouzročio nemogućnost adekvatne religijske socijalizacije te su u tom kontekstu svećenici zastupnici, suvremeni arhivari religijskog sjećanja, koji kroz hiperestetiziranu liturgiju i strogo držanje moralnih normi, kao eksperti za religiozno čuvaju poklad vjere u sekulariziranom društvu, koje se samo ne drži religijskih i moralnih postulata, ali traži ekspertni religijski servis te vrste. Druga se perspektiva oslanja na Casanovinu ideju o “deprivatizaciji” religije, odnosno o činjenici da je religija, napose kršćanstvo, jedan od najsnažnijih socijalnih pokretača i da ne može ostati u sferi privatnoga i estetskoga.
U tijeku predavanja dr. Ćrpić je kroz te dvije sociološke pretpostavke predstavio rezultate istraživanja o religioznosti u Hrvatskoj, koja poglavito odgovaraju na pitanje kako vjernici doživljavaju Crkvu u svoj širini uključujući njezinu karizmu, koja se refleksira i kroz njezine službenike svećenike. Predavanje je dr. Ćrpić završio s nekoliko socioloških pitanja eklezijalne naravi, poput kakvu Crkvu mislimo, hoćemo, od koje ekleziologije polazimo, kristološke? Također je istaknuo liturgijsku zajednicu koja funkcionira kao zajednica, te na kraju podsjetio kako u duhu promišljanja Josea Casanove, javna uloga Crkva počiva na pretpostavci implementiranja socijalnog nauka Crkve. To je zaista tema koju je potrebno promisliti, jer nam pada javni angažman Crkve, a čini se da imamo što ponuditi, zaključio je dr. Ćrpić.

“Svećenik i kultura: u dijalogu s knjigom i slikom” tema je predavanja kojeg je održao dr. Ivan Šarčević, OFM. Prostor u kojem djeluju nositelji Isusove poruke među koje po odgovornosti prvi spadaju svećenici nije “obećana zemlja” očišćena od malovjernosti, krivovjerja, praznovjerja, nevjere i kumira. Njihova punina vremena je vlastito vrijeme koje se “otkupljuje” otkrivanjem ‘kairosa’ i djelovanjem u permanentnoj krizi koju Isusova poruka unosi u svijet, rekao je na početku izlaganja dr. Šarčević, te istaknuo kako ni kršćanima, pa tako ni svećenicima evanđeosku vjeru, kao trajnu krizu u svijetu i trajno pitanje suvremenicima, nikad nije bilo lagano svjedočiti. To vrijedi i za današnje vrijeme. S jedne strane svećenik se posvjetovnjuje, slijedi logiku politike, brza ekonomskog uspjeha, socijalne moći i društvenih povlastica. S druge strane današnja se kriza naprečac razrješuje remistificiranjem svećenika, umnažanjem molitava, jednom vrstom “bijega od svijeta” u sigurnost, privatiziranoga životnog smisla. Svećeniku su uvijek knjiga i slika bili prikladni mediji za dijalog sa svijetom, za susret vjere i kulture, za slušanje i razgovor s onim suvremenicima koje uska i zatvorena klerička svijest isključuje iz prostora duha, a od Crkve stvara borbenu i nenaseljivu instituciju, zamak društvene bezavičajnosti, podsjetio je dr. Šarčević.
Isus nam kaže u Evanđelju “biti u svijetu, a ne od svijeta”. Mislim da treba ući u dijalog s kulturom. Slika je ona koja na nov način mijenja bit stvari, a umjetnost slike pogotovo su one koje daju smisao onome što Duh utjelovljuje u ovaj svijet i ponovno nam otkriva smisao. Mislim da smo mi svećenici pozvani da s odlučnošću izađemo u ovaj poganski svijet, da ne tražimo uvijek zaklone, rekao je na kraju dr. Šarčević.