Dubrovnik, (IKA) – Tribina “300 godina crkve Sv. Vlaha”, u sklopu Dana kršćanske kulture održana je u ponedjeljak 23. ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a predavanje je održala velika poznavateljica dubrovačke kulturne baštine dr. Katarina Horvat-Levaj s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.
Predavačica je rekla da je Dubrovnik na neki način “barokni grad koji to može “zahvaliti” potresu iz 1667. nakon kojeg su uvedeni barokni elementi”. Crkva Sv. Vlaha “preživjela” je potres i preuzima ulogu katedrale, što je ipak kratko trajalo, jer je ta romanička crkva Sv. Vlaha iz 14. stoljeća pročeljem prema zapadu, nastradala u požaru 1706. Senat je već idući dan nakon požara, 25. svibnja 1706., donio odluku o gradnji nove crkve Sv. Vlaha te se izabiru nadstojnici gradnje, a za arhitekta se izabire Marina Gropellija, pripadnika poznate venecijanske graditeljske i kiparske obitelji. Dr. Horvat-Levaj pokazala je mnoge venecijanske crkve koje su arhitektu poslužile kao poticaj, no istovremeno je istaknula: “Gropellijevu dubrovačku crkvu Sv. Vlaha ne može se svesti samo na vješto kopiranje različitih venecijanskih predložaka. Projektirana za konkretnu, važnu narudžbu i konkretno, i više nego važno mjesto, ona svjedoči o talentu i inovativnosti kreatora koji je upravo ovdje, daleko od venecijanske metropole, uspio projektirati crkvu koja bi mogla stajati na bilo kojem venecijanskom campu. Kao takva, bila je važna arhitektonsko-plastična inovacija u dubrovačkoj sredini, potičući na nove kvalitetne intervencije, bilo daljnjim angažmanom samog Gropelija na drugim dubrovačkim projektima, bilo da je njezin inovativni plastični repertoar služio kao uzor domaćim graditeljima”.
Predavačica je uputila na Gropellijev “potpis” i na mnogim drugim građevinama, poput detalja iz isusovačke crkve Sv. Ignacija, dubrovačke katedrale, ali i nekih stambenih objekata dubrovačke arhitekture te je rekla da je Gropelli promijenio Dubrovnik, ali je i Dubrovnik svojom posebnošću promijenio njega koji je i drugdje nastavio stvarati potaknut Dubrovnikom.
Moderatorica večeri prof. Marija Čaveliš predstavila je predavačicu koja je cijenjena znanstvenica, a velik dio svog znanstvenog rada posvetila je upravo istraživanju baroknog Dubrovnika. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju (1981.) te je obranila doktorsku disertaciju pod naslovom “Barokna reprezentativna stambena arhitektura u Dubrovniku”(1995.). Znanstveno se usavršavala na Sveučilištu u Padovi, a od 1982. godine zaposlena je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje sada djeluje u zvanju znanstvene savjetnice. U okviru znanstveno-istraživačkog programa Instituta radila je na nizu tema vezanih uz arhitekturu i urbanizam starijih stilskih razdoblja, posebno baroka, a najopsežniji angažman odnosi se na istraživanje Dubrovnika, i to prvenstveno stambene i sakralne arhitekture, ali i pojedinih gradskih predjela i sklopova, te arhitekata i graditelja. Sudjeluje i na izgradnji konzervatorskih studija za revitalizaciju naselja te obnovu i restauraciju arhitekture. U tom pogledu ističe se angažman na obnovi dubrovačke arhitekture oštećene u potresu 1979. i ratu 1991./1992. godine. Predaje u naslovnom zvanju izvanredne profesorice na Filozofskom fakultetu u Splitu, Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu te Sveučilišta u Grazu. Nagrađena je Državnom godišnjom nagradom za znanost (2003.) za knjigu “Barokne palače u Dubrovniku”.