Subotica, (IKA) – U petak, 13. travnja u Velikoj vijećnici subotičke Gradske kuće održana je još jedna u nizu tribina “Djeca Abrahamova”. Tribinu organiziraju predstavnici Katoličke, Pravoslavne, Evangeličke i Reformirane Crkve kao i predstavnici Islamske i Židovske vjerske zajednice u Subotici. Gost predavač na tribini bio je brat Richard iz Taizea a posebni gost apostolski nuncij mons. Luciano Suriani, koji je došao na tribinu u pratnji tajnika Nuncijatura preč. Filippa Colnage i tajnika subotičke biskupije mr. sc. Mirka Štefkovića.
Prisutne goste i sudionike tribine na početku je pozdravio u ime organizatora o. Dragan Stokin, starješina hrama Vaznesenja Gospodnjeg u Subotici. Podsjetio je na početke tribine, koju nije bilo lako pokrenuti a još ju je teže bilo održati. No, uz podršku grada Subotice i pojedinaca kao što su Dragi Vučković, bivši načelnik Severnobačkog okruga i vicekonzul Italije u Subotici, Carmine Tarallo. O. Dragan je naglasio da se tribina održava i uz blagoslov episkopa bačkog Irineja i subotičkog biskupa Ivana Penzesa te uz podršku generalnih konzulata R. Hrvatske i R. Mađarske u Subotici odnosno generalnih konzula Velimira Pleše i Janosa Babicsa kao i prvog rabina u Srbiji, Isaaca Asijela te Roberta Sabadoša, predsjednika svih židovskih općina u Srbiji i Ibazera Uzairija, predsjednika Islamske zajednice u Subotici.
Uz gosta brata Richarda iz Taizea i vicekonzula Taralloa, kao organizatori, tribini su nazočili i fra Zdenko Gruber, gvardijan subotičkog franjevačkog samostana i imam Islamske vjerske zajednice u Subotici, Abdurahman Salaji i voditelj tribine o. Dragan Stokin.
Nakon uvodnih riječi o. Dragana, prisutnima se obratio apostolski nuncij Luciano Suriani, koji je istaknuo, komentirajući naslov teme te tribine „Ujedinjeni u različitosti: radujmo se darovima drugih”, da jedinstvo nije uniformiranost, jer jedinstvo je zapravo zajedništvo. Jedinstvo se rađa iz različitosti i zato različitosti postaju darovi. Da nas je Bog Abrahamov htio sve iste, jednake bilo bi to vrlo monotono. On je stvorio različitosti da bismo njima jedni druge obogaćivali i gradili zajedništvo. Nuncij Suriani, podsjećajući da je kao predstavnik Vatikana u Srbiji oko dvije godine i da tu zemlju doživljava kao jedan privilegirani „laboratorij” vrlo prigodan i pogodan za stvaranje jedinstva. I, ako nas ne pobjedi naš egoizam, onda imamo prilike od te različitosti stvarati lijepo zajedništvo. Zato ne samo podržavam i blagoslivljam ovu inicijativu nego se i nadam da iako mala, može donijeti lijepe i bogate plodove zajedništva u ovoj zemlji, što vam od srca želim, zaključio je Nuncij.
Nakon nuncija sudionike tribine pozdravili su Ivana i Boris, kao organizatori hodočašća u Taize i na novogodišnja hodočašća „Povjerenja na zemlji”. Oni su govorili o svojim iskustvima organiziranja i sudjelovanja na raznim susretima u Taizeu i u različitim europskim gradovima.
Brat Richard je u svom predavanju podsjetio na povijest zajednice braće iz Taizea kao i o načinu života u njihovoj zajednici kao i duhovnosti susreta koje organiziraju u Taizeu i na novogodišnjim susretima. Kao posebnost tih susreta istaknuo je činjenici da su na tim susretima svi jednaki i da su svi aktivno uključeni u život u Taizeu za vrijeme susreta kroz različite aktivnosti i zaduženja od kuhanja, podjele hrane, skupljanja smeća i uređenja prostorija i samog gradića Taizea. Tumačeći temu večeri on je govorio o tri načela kojih se treba držati na putu do jedinstva. Najprije, mi trebamo drugog i drugačijeg čovjeka jer ne mogu živjeti sam. Zatim, ne treba se stidjeti onoga što jesam i učiniti sve da se onaj drugi i drugačiji ne mora stidjeti sebe te na kraju radovati se tuđim darovima. „Kad bismo svi nastojali ostvarivati ova tri načela u susretu s drugima i drugačijima, uvjeren sam da bi to dovelo do ostvarenja prvog dijela večerašnje tribine: Ujedinjeni u različitosti”, zaključio je brat Richard.
Na kraju tribine o brojnim pozitivnim iskustvima organiziranja hodočašća u Taize i sudjelovanja na raznim susretima u Taizeu i europskim gradovima govorila je Kata Suknović koja je zajedno sa suprugom Ladislavom više od deset godina aktivno sudjelovala u organiziranju tih hodočašća a prisjetila se da je to isto činila i s. Eleonora Merković, gotovo dvadesetak godina.