Split, (IKA) – “Kuda ide kršćansko jedinstvo? Izvješća i svjedočenja o ekumenskom skupu europskih kršćanskih Crkava u Sibinju (Rumunjska)” naslov je tribine održane 17. listopada u dvorani Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Tribinu je priredilo Nadbiskupijsko povjerenstvo za ekumenizam i dijalog, a o temi su govorili profesor na splitskom KBF-u dr. Nediljko A. Ančić i gvardijan franjevačkoga samostana u Sinju fra Bože Vuleta.
Nakon kratkoga dokumentarnog filma o gradu Sibinju, predsjednik povjerenstva prof. Ančić kazao je nekoliko riječi o samom krovnom organizatoru europskoga ekumenskog skupa s katoličke strane Vijeću europskih biskupskih konferencija (CCEE) i Konferenciji europskih Crkava (KEK), koja okuplja oko 120 Crkava i crkvenih zajednica pravoslavne i reformirane tradicije. Iznio je kratke naglaske ekumenskih skupova održanih u Baselu (1989), Grazu (1997) i u Sibinju ove godine.
U Sibinju se okupilo više od 2000 službenih delegata – polovica uime CCEE-a, polovica uime KEK-a – te oko 400 gostiju s pozivnicom. Prvi put na Europskom ekumenskom skupu sudjelovalo je i izaslanstvo mladih, 80 iz čitave Europe, 40 iz same Rumunjske, tako da je ukupno sudjelovalo više od 2500 osoba. U radu cijeloga skupa sudjelovalo je i izaslanstvo Hrvatske biskupske konferencije, njih dvanaest, predvođeni potpredsjednikom CCEE-a i predsjednikom HBK kardinalom Josipom Bozanićem i predsjednikom Vijeća za ekumenizam i dijalog pomoćnim zagrebačkim biskupom Vladom Košićem.
Prof. Ančić iznio je i kratku povijest samoga III. europskoga ekumenskog susreta. Prikazavši program rada skupa u Sibinju kazao je da su na skupu delegati raspravljali o 9 tema određenih na temelju “Ekumenske povelje” iz 2001. godine: jedinstvo, duhovnost, svjedočenje, Europa, migracije, religije, stvorenje, mir, pravednost. Svaki su dan u manjim skupinama razmatrane po tri teme, a navečer su se svi delegati okupljali na plenarnim zasjedanjima koja su ponudila pravo bogatstvo ideja i svjedočanstava. Na blagdan Rođenja Marijina, u subotu 8. rujna, usvojena je zaključna poruka. Sam se blagdan slavio čak na osam mjesta u gradu, svaka konfesija na svoj način i po svojemu obredu, kazao je dr. Ančić, dodavši da je Treći ekumenski europski skup, osim službenoga dijela, ponudio pravo bogatstvo kulturnih sadržaja, lokalnih i kontinentalnih, tako da je Sibinj tih šest dana uistinu bio ono za što je ove godine službeno imenovan – kulturna metropola Europe.
Fra Bože Vuleta, koji je bio član hrvatskoga izaslanstva u Sibinju, ukazao je na neke naglaske zajedničke brige kršćanskih Crkava za suvremeni svijet, istaknuvši da se ekumenizam nije ograničio na doktrinarna pitanja, nego da je od samih početaka u nastojanjima oko stvaranja i vidljivoga jedinstva kršćanskih Crkva bila prisutna zajednička briga za svijet u kojemu kršćani žive. “Doktrinarno kršćansko jedinstvo ili nastojanje oko njega zacijelo bi bilo nevjerodostojno bez aktivne suradnje kršćanskih Crkava u zauzimanju za izgradnju boljega svijeta. Svakako, potreba evangelizacije svijeta i utjecanje na otklanjanje nepravdi te otpor svakoj vrsti zla omogućuje kršćanskim Crkvama zajedničko djelovanje i bez potpunog doktrinarnog i eklezijalnog jedinstva. Istodobno bliska suradnja na područjima koja ne dotiču doktrinarna pitanja nedvojbeno mogu biti u službi dijalogu i o tim pitanjima”, istaknuo je fra Bože. Govorio je i o koncilijarnom procesu međusobne zauzetosti za pravdu, mir i skrb za sve stvoreno te o Ekumenskoj povelji (Charta Oecumenica), istaknuvši da je njezina važnost i rad na njezinu produbljivanju i sveopćem prihvaćanju često isticana na skupu u Sibinju te je posebno istaknuta i u završnoj izjavi skupa. “A u posljednjoj od deset takozvanih preporuka u toj se izjavi kaže da se razdoblje od 1. rujna do 4. listopada posveti molitvi za zaštitu Božjega djela u prirodi i za promicanje održivog načina življenja kako bi se, između ostalog, sanirale štete i pružio doprinos ublažavanju štetnih posljedica klimatskih promjena”. Govoreći o spomenutim nadnevcima za razdoblje ekumenske molitve za zaštitu Božjeg djela u prirodi koji “nisu sasvim slučajni”, jer je 1. rujna 1939. počelo najveće zlo prošlog stoljeća – Drugi svjetski rat, fra Bože je upozorio na najveću opasnost našega stoljeća i budućnosti čovječanstva – “ekološku nepravdu”, koju su, kako kaže, isticali pojedini predavači i brojni sudionici u raspravama. U tom je vidu zaključio da ekološka kriza postavlja pitanje pravde i mira u posve novi kontekst, jer uništavanje prirode uzrokuje nove oblike siromaštva i potencijalni je izvor sukoba na svim razinama. “Kao što se prije govorilo, i što je istina i danas, da nema govora o miru bez pravednosti ni pravednosti bez solidarnosti, više se ne može govoriti o miru i pravdi bez ekološke odgovornosti, odnosno ekološke pravednosti”, upozorio je fra Bože te svoje izlaganje zaključio riječima: “Kršćanski se način ekološki odgovornog življenja svodi na vrlo jednostavno pitanje: Jesmo li u svom životu vjerni evanđelju Isusa Krista? Jesmo li svojim življenjem njegovi vjerodostojni svjedoci? Dakle, pitanje odgovornoga kršćanskog načina življenja je pitanje vjere. Molitva je pritom korektor i izvor nadahnuća i snage. To znači razvijati i razviti specifičan kršćanski doprinos, duhovni odgovor zasnovan na temeljnim kršćanskim vrijednostima”.
Odgovarajući na brojna pitanja nazočnih, među kojima je bio i generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Ivan Ćubelić i paroh Srpske pravoslavne Crkve u Splitu Slavoljub Knežević, predavači su istaknuli da se europski ekumenski skupovi sve više temelje na brojnim zajedničkim elementima i da učvršćuju zajedništvo; da se ekumenski pokret, nažalost, još dugo neće osloboditi stigme “utopijskoga pokreta”, ali da će se “zidovi” između kršćanskih Crkava jednom “neočekivano”, poput Berlinskoga zida, urušiti.