Zagreb, (IKA) – “Nasilje u obitelji – destrukcija obitelji” bila je tema okrugloga stola koji je 5. veljače u Tribini grada Zagreba priredio Ured Hrvatske biskupske konferencije za obitelj, a na kojemu su stručnjaci s različitih područja ukazali na razorne posljedice emocionalnoga, tjelesnog i seksualnog nasilja u obitelji, posebice nad djecom, ženama i starijim osobama.
U pozdravnoj je riječi predsjednik Vijeća HBK za obitelj krčki biskup Valter Župan istaknuo da je glavni, konstitutivni element obitelji ljubav. Odgojne mjere u obitelji su apsolutno nerazdružive od ljubavi, ali ljubavi se ne protivi ako se te mjere mladima ponekad čine mukotrpnima, izjavio je biskup Župan.
Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Baloban iznio je podatke empirijskih istraživanja o obitelji u Hrvatskoj, koje je izložio u tri teze. Prema prvoj tezi, u Hrvatskoj se obitelj shvaća i prihvaća ne samo kao dobro pojedinaca i malih skupina, nego kao opće dobro. Hrvatski građani su, prema rezultatima empirijskog istraživanja, velikim dijelom zadovoljni svojim obiteljima, premda su zabrinuti za njezine životne uvjete, spremni su pridonositi poboljšanju tih uvjeta, zalažu se za jače isticanje obitelji budućnosti, a najveći dio misli da je jedna od temeljnih zadaća države skrb o obitelji. Hrvatskim građanima, po riječima dr. Balobana, obitelj nije važna vrednota samo u deklarativnom smislu i stoga oni žele da se obitelj i u budućnosti stavlja među političke, društvene, obrazovne, socijalne i druge prioritete. Kao drugu tezu dr. Baloban naveo je činjenicu da se u Hrvatskoj s obzirom na obitelj uočava proturječna ambivalentnost u sustavu vrednota koja se očituje u raskoraku između kršćanskog ideala i životne zbilje, u raskoraku između verbalno iskazivanog i osobno življenog te u prilagodbi trendovima u svijetu. U trećoj tezi naveo je podatak da roditelji u Švicarskoj zastupaju odgoj koji ne treba zabranjivati, nego poticati, ne naređivati nego predlagati, ne poučavati nego motivirati, ne kritizirati nego učvršćivati.
Dr. Domagoj Štimac iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba govorio je o posljedicama koje nasilje ostavlja na mentalno zdravlje djece, iznijevši pri tome alarmantni podatak da je primjerice u SAD-u 1997. godine prijavljeno više od tri milijuna slučajeva zlostavljanja i zanemarivanja djece. Dr. Štimac osvrnuo se na emocionalno zlostavljanje djece, kojemu se i u svijetu i kod nas pridaje malo pozornosti, a obuhvaća odbacivanje djetetovih potreba, teroriziranje verbalnim napadima koji izazivaju strah i nesigurnost, konstantnu prijetnju suicidom, ignoriranje djeteta kao i blamiranje, podsmjehivanje i sramoćenje. Takvo emocionalno zlostavljano dijete je, po riječima dr. Štimca, apatično, izražava strah i tjeskobu, može biti iritantno i agresivno, rijetko plače, rijetko gleda sugovornika u oči i ima problema u kontaktu s okolinom. Govorio je također o fizičkom zlostavljanju djece, pri čemu je posebice upozorio na tresenje vrlo male, nemoćne djece, što može izazvati velike fizičke čak i organske posljedice za cijeli život. Kao faktore rizika koji utječu na fizičko zlostavljanje djece naveo je stres roditelja, ubrzani tempo života kao i ratne posljedice. S druge strane, upozorio je na identifikaciju djeteta s agresorom, jer dijete koje je u djetinjstvu izloženo nasilju poprima oblike ponašanja roditelja i prenosi ih dalje. Kao najteži oblik zlostavljanja ukazao je na seksualno zlostavljanje djece, upozorivši da su zlostavljači u 80 – 90% slučajeva poznate osobe, a većina zlostavljača izvanredno funkcionira u mnogim područjima života i normalnog su intelektualnog nivoa.
Dr. Marko Kraljević iz Psihijatrijske bolnice Vrapče govorio je o raširenosti nasilja u obitelji, navevši primjer kako se po nekim procjenama u SAD-u u 50% obitelji događa nasilje. Za Hrvatsku je, po njegovoj ocjeni, bitno da se nasilje događa u raznim obiteljima, dakle i u onima koje na prvi pogled izgledaju “normalne”, a posebice u onima gdje ima raznih poremećaja, poput alkoholizma i konzumiranja droge. Ako se uzme u obzir da u Hrvatskoj ima oko 250.000 alkoholičara i da je svaki alkoholičar redovito problem i još 4 – 5 članova obitelji, proizlazi da je u problem alkoholizma u Hrvatskoj uključeno oko milijun ljudi, upozorio je dr. Kraljević. Napomenuo je također da alkoholičar dolazi u bolnicu na prvo liječenje tek nakon 10 do 15 godina konzumiranja alkohola, dakle u situaciji teških tjelesnih i duševnih oštećenja. U izlaganju je iznio i alarmantne statističke podatke prema kojima 15% učenika srednjih škola i 34% studenata pokazuje sliku teškog alkoholizma.
O tome što Crkva čini za pojedince i zlostavljane članove obitelji kroz rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije govorila je njegova ravnateljica Jelena Brajša. Caritasov rad obuhvaća, među ostalim skupljanje napuštene djece, prihvaćanje zlostavljanih žena s djecom i zlostavljane djece te skrb za odbačene starce.