Istina je prava novost.

TRIBINA O TEOLOŠKOJ PROSUDBI STVARNOSTI BISKUPA BADURINE

Zagreb, 15. 11. 2000. (IKA) - "Kriteriji za teološku prosudbu stvarnosti" naslov je drugog po redu predavanja koje je 14. studenoga, u sklopu Tribina "Sugovornik vremena" koje se održavaju u spomen biskupu Srećku Badurini održao prof. dr. Stjepan Kušar

Zagreb, 15. 11. 2000. (IKA) – “Kriteriji za teološku prosudbu stvarnosti” naslov je drugog po redu predavanja koje je 14. studenoga, u sklopu Tribina “Sugovornik vremena” koje se održavaju u spomen biskupu Srećku Badurini održao prof. dr. Stjepan Kušar u samostanu svetoga Franje Ksaverskoga u Zagrebu. Prof. Kušar govorio je o kriterijima teološke prosudbe polazeći poglavito od djelovanja biskupa Badurine koji je, svjestan kako se teologija ne iscrpljuje u temama vjere i morala, govorio “ne samo o teološkim problemima, već je govorio teološki o problemima”. Prema Kušarovim riječima, biskup Badurina je za takvo djelovanje imao osjećaj i smisao, te je znao da teolog nije sveznadar, već osoba koja samo želi otvoriti perspektivu stvarnosti u odnosu prema Bogu. Kao biskup, bio je pastir koji predsjeda vjeri vjernika na određenom teritoriju, te njegove riječi posredstvom medija odjekivale su daleko šire od njegove biskupije. Kako je rekao Kušar, biskup Badurina je medije kao ekran koji posreduje ili iskrivljuje sliku dobro iskusio. Kriterije svog djelovanja on je pronalazio u Riječi Božjoj i Drugome vatikanskom koncilu, nije razvijao sustavnu kristologiju, ali se po njoj ravnao i djelovao. Za svakog kršćanina i bilo kojeg čovjeka vrijedi da je Božji i to je tipično za teološki pogled, a za biskupa Badurinu to je “temeljna datost, apsolutni aksiom od kojeg polazi”. Prvi kriterij koji prof. dr. Kušar navodi jest “veritas semper maior”, istina činjenica, koje moramo priznati za djela i nedjela, uvijek je veća i iznad svega. Na temelju te otvorenosti “Srećko će uvijek biti spreman na ekumenski dijalog”. Kao drugi kriterij naveo je nužnost kristološke utemeljenosti svakog suda. Jer, Kristov sud je nepristran, u ljubavi, i po prepuštanju Njegovu sudu očitujemo vlastitu vjernost Kristu. To je kriterij Kristove dobrote, po kojem stvarnost ne gledamo zlim okom, već dobrim okom, jer zlo oko čini zlim sve što vidi. Treći kriterij je nedopustivost podijeljenosti bogoštovlja i morala, jer tom podvojenošću gubi se ono bitno kršćansko, a po čemu se čovjekov život smatra “duhovnim bogoslužjem”. Zato je biskup Srećko Badurina, kaže Kušar, tražio autoevangelizaciju Crkve. Četvrti kriterij je odgovornost za mir, pri čemu je svatko pozvan na suočavanje s vlastitim zlom, vlastitom ograničenošću i obeshrabrenošću koja lako vodi u očaj. “Potrebno je ukloniti način gledanja po kojem je eliminacija neprijatelja uvjet vlastitog rasta”. Kao posljednji peti kriterij Kušar navodi svjesnost činjenice da su svako vrijeme i svaki prostor Božji, premda je to ponekad teško. Nakon predavanja održana je rasprava.
Na tribini su, između ostalih, bili nazočni pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić, novoimenovani veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Franjo Zenko, provincijal Franjevaca trećoredaca Ivan Grubišić, prof. Marijan Valković, a tribinu je vodio gvardijan Vlatko Badurina.