Zagreb, (IKA) – Tribina posvećena pjesništvu pape Ivana Pavla II. “Sve je ogoljeno i vidljivo pred očima Njegovim” održana je 13. travnja u prostorijama Društva hrvatskih književnika. Na tribini su govorili mr. Božidar Petrač, akademik Ante Stamać, dramski umjetnik Joško Ševo, a moderator tribine bio je Stjepan Čuić.
Mr. Petrač iznio je nekoliko uvodnih napomena vezanih uz pojavak Papinih književnih djela u Hrvatskoj. Osvrnuo se na knjigu “Poezija, drame, eseji” objavljenu 1984. u prijevodu Milivoja Slavičeka, zatim “Izabrane pjesme Karola Wojtyle” u prijevodu Pere Mioča objavljene 1997. te “Rimski triptih” u prijevodu fra Mate Mrkonjića objavljenog 2003. Govoreći o Papinim književnim počecima, mr. Petrač je istaknuo kako se Wojtyla oslanja na poljski romantizam i neoromantizam, ali i patnju poljskoga naroda koja bi trebala iskupiti patnju slavenskih naroda. Također je istaknuo kako je Papa bio suosnivatelj rapsodičnoga kazališta u Krakovu koje posebno karakterizira riječ, i to ona koja izvire iz šutnje i koja kazuje istinu i identitet naroda u situaciji u kojoj se Poljska 1939. našla. Predavač se također osvrnuo na Papinu dramu “Brat našega Boga” iz 1950.
Govoreći o tematici Papinih knjiga, istaknuo je među prvima marijanske teme, ali i domoljublje, ono koje nikome nije na štetu, jer za Papu je domovina i očevina i majka domovina. Petrač je također ukazao na to kako je Papu zanimao svakodnevni život radnika što je i sam iskusio radeći u kamenolomu, kao i općenito socijalna tematika, ali i smrt i prelazak u vječnost. Prije svega zanimao ga je konkretan čovjek, istaknuo je predavač, dodavši kako je teško dijeliti literarno od ukupna Papina djelovanja. Papa riječ doživljava kao nešto autonomno i što se podvrgava kategorijama ljepote i istine. Osvrnuvši se kratko na “Rimski triptih”, istaknuo je kako se Papa divi prolaznosti zemaljskoga, činu stvaranja i svršetka, dodavši kako je možda najbolji komentar “Rimskoga triptiha” Papina posljednja knjiga “Sjećanje i identitet”. Papina je poezija i metafizična, jer on “ne slijedi duhovnost lepršave riječi sv. Franje, nego tešku i tvrdu riječ sv. Augustina i sv. Tome”, zaključio je Petrač.
Akademik Stamać osvrnuo se, pak, na Papin drugi posjet Hrvatskoj, kada je 1998. u Mariji Bistrici proglasio blaženim kardinala Stepinca. Tom je prigodom Papa primio predstavnike i čelnike hrvatskih kulturnih ustanova i uputio im pismo koje je Stamać pročitao. U njemu Papa posebno ističe kako Crkva poštuje i cijeni umni rad kao plod stvaralaštva ljudskoga duha. Posebno je očitovao poštovanje prema “bogatoj kulturnoj baštini koju posjeduje hrvatski narod i koja svjedoči o njegovoj staroj i velikoj osjetljivosti za dobro, istinito i lijepo”. U Papinu se pismu još ističe kako je zadaća kršćanina unositi svjetlo Evanđelja u različite stvarnosti društvenoga života uključujući i svijet kulture. Govoreći o promjenama u svijetu koje otvaraju poticajne obzore, ali koje nose i poteškoće, Papa je istaknuo da je na te promjene potrebno znati prikladno odgovoriti, jer odgovor mora biti plod promišljanja prave istine o čovjeku i potrebe poštivanja moralnih vrijednosti upisanih u njegovu narav. “Nema pravoga napretka bez poštivanja etičkoga opsega kulture, znanstvenoga istraživanja i cjelokupne ljudske djelatnosti”, istaknuo je Papa. Ulomke iz Papinih knjiga govorio je dramski umjetnih Joško Ševo.
Na samom kraju tribine, nazočnima se obratio i dr. Ivan Golub, osvrnuvši se na osobne susrete sa Svetim Ocem, posebno na onaj na “razini umjetnosti” kada mu je predao knjigu o Juraju Kolariću. Dr. Golub je također istaknuo kako je Sveti Otac bio i pjesnik i teolog, te je citirao njegovu rečenicu kako je “zadaća teologa pokazati ljepotu i djelotvornost otajstva spasenja”, što je i mogao izreći samo papa pjesnik.