Zagreb, (IKA) – Tribina s katehezom za odrasle o temi “Sakrament pokore i pomirenja” održana je u ponedjeljak 10. ožujka u dvorani svetoga Franje na Svetom Duhu u Zagrebu. Voditelj tribine bio je prof. dr. fra Ivan Karlić.
U uvodnom dijelu kateheze bilo je govora o ograničenosti čovjeka i njegovoj grešnosti. Stoga i postoji potreba stalnoga vraćanja u Očev zagrljaj. Svima je potrebno oproštenje grijeha koje se događa u sakramentu pokore i pomirenja. Dr. Karlić istaknuo je promjene koje je sakrament pomirenja doživio kroz povijest što se najbolje vidi kroz različite nazive: ispovijed, pokora, sakrament obraćenja, sakrament pomirenja. Potom je objašnjeno biblijsko utemeljenje ovoga sakramenta koji se kao i drugi veže uz osobu Isusa Krista. Premda se i u Starom zavjetu govori o milosrdnom Bogu, taj sakrament ipak je sakrament Novoga zavjeta. Fra Ivan naveo je više biblijskih mjesta koja govore o tom sakramentu.
U nastavku kateheze napravljen je povijesni pregled razvoja sakramenta od prvih vremena Crkve u kojima je postojala praksa javne pokore, preko srednjeg vijeka u kojem su se dogodile promjene u poimanju samog sakramenta, do Lutherove reforme kojom se odbacuje sakrament pomirenja. Crkva je na izazove reformacije odgovorila dekretom “O sakramentu pokore” na Tridentskom saboru. Povijesni pregled završen je spominjanjem poznatog spisa “O pokori” isusovačkog kardinala Roberta Belarmina.
Nastavljajući govor o sakramentu pomirenja, dr. Karlić istaknuo je bitne sadržaje samoga sakramenta i objasnio ih. Pokajanje, ispovijedanje grijeha, zadovoljština ili pokora i odrješenje određuju sadržaj toga sakramenta. Svrha mu je pomirenje s Bogom i s ljudima, sa samim sobom i sa svim stvorenjem. Sakrament pomirenja pomiruje čovjeka i s Crkvom.
Govoreći o služitelju sakramenta pomirenja, dr. Karlić istaknuo je da ispovjednik nije gospodar već službenik Božjeg praštanja. On se obvezuje čuvati ispovjednu tajnu koja se zove sakramentalni pečat. I ovaj sakrament kao i svi drugi ima i materiju formu. Materiju sakramenta predstavljaju grijesi, a formu riječi odrješenja.
U nastavku kateheze fra Ivan govorio je o različitim načinima slavljenja toga sakramenta. U tom kontekstu bilo je govora i o oprostima – otpuštanjem pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana (KKC 1471). Dr. Karlić posvetio je pozornost pravljenju razlike između sakramenta pomirenja i psihoterapije. Pomirenje nije prvenstveno psihološki čin koji bi samo oslobađao od tereta osjećaja krivnje. Sakrament pomirenja je mjesto cjelovitog čovjekova ozdravljenja. Taj sakrament nije samo duhovni razgovor već mjesto susreta čovjeka grješnika i milosrdnoga Boga. U samom zaključku bilo je govora i o ekumenskoj problematici koja se očituje u protestantskom dovođenju u pitanje sakramenta i drukčijeg načina slavljenja sakramenta u pravoslavnim Crkvama. U predavanju je istaknuto da Bog prema ljudima gradi mostove pomirenja i nudi čovjeku da se obrati, preobrazi i postane sličniji Isusu Kristu.