Zagreb, (IKA) – U dvorani svetoga Franje na zagrebačkom Svetom Duhu, u organizaciji župe sv. Antuna Padovanskoga u ponedjeljak 8. travnja održana je osma u nizu od deset tribina s katehezom za odrasle na temu “Vjerujem u Isusa Krista…”: Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek. Predavač, prof. dr. fra Ivan Karlić, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, temu tribine, koja dotiče središnje teme kršćanskog vjerovanja, obradio je na vrlo pristupačan i širem slušateljstvu razumljiv način.
U uvodnom dijelu prof. Karlić rekao je da kršćanstvo dijeli s nekim drugim religijama vjeru u jednoga jedinog Boga koji je izvor svega što postoji. No, njegova originalnost, jedinstvenost i istinitost je u ispovijedanju vjere da je taj Bog postao stvarni, autentični čovjek: Bog se utjelovio u Isusu iz Nazareta, Kristu, drugoj božanskoj osobi.
Na početku tribine, predavač je istaknuo da Isus Krist, Utjelovljena Riječ, nije mit ili apstraktna ideja, on je čovjek koji je živio u određenom povijesnom kontekstu, koji je umro nakon života provedenog na zemlji te da povijesno istraživanje o njemu zahtijeva i sama kršćanska vjera. Potom je iznio kronologiju Isusova života na zemlji onako kako je dostupno u povijesnim izvorima i to ne samo kršćanske tradicije nego i nekršćanske. Pri tome je naglasio da bi bilo nemoguće napisati Isusov životopis na temelju dostupnih (kršćanskih) izvora (prvenstveno Evanđelja), jer njihov je prvotni cilj posvjedočiti vjeru u umrloga i uskrsnulog Isusa Krista.
Ipak, kako je rekao prof. Karlić, u Evanđeljima su sadržane i povijesne činjenice glede Isusa, njegovih riječi, djela i ponašanja. Prema tome, Isus iz Nazareta je doista čovjek, kao svatko od nas, čovjek koji je živio i umro na ovoj zemlji, koji je dijelio s drugim ljudima ljudsku prolaznost i ograničenja, koji je upoznao i glad i žeđ, radost i žalost, osmijeh i suze, srdžbu, umor, iskušenja, tjeskobu pred smrću… Dakle, sve ono što svaki čovjek doživi i iskusi tijekom svoje ljudske egzistencije. U svemu tome on je kao i mi, jedan od nas, naš brat. Ovim se želi, prije svega u svjetlu Evanđelja, ilustrirati da je stvarno bio čovjek kao i drugi njegovi suvremenici, da se ponašao i da je imao osjećaje kao i svi drugi ljudi, istaknuo je predavač.
Govoreći o utjelovljenju Isusa Krista, prof. Karlić rekao je da utjelovljenje možemo opisati (definirati) ovako: to je sjedinjenje ljudske naravi s drugom božanskom osobom. To znači: sjedinjenje se događa u drugoj božanskoj osobi (Bog Sin) koja, utjelovljujući se, uzima na sebe ljudsku narav, postajući tako pravi čovjek. Jedinstveni i osobit događaj utjelovljenja Sina Božjega ne znači da je Isus Krist djelomično Bog, a djelomično čovjek, niti da je “produkt” neke zamršene mješavine božanskoga i ljudskog. On je postao istinski čovjek ostajući istinskim Bogom, tj. pravi je Bog i pravi čovjek.
Potom je prof. Karlić objasnio koji je motiv utjelovljenja Sina Božjega, iznijevši pri tome da utjelovljenje nije događaj koji bi bio subordiniran (podložan) ljudskom padu, jer događaj utjelovljenja Isusa Krista ne može ničim biti uvjetovan. Potom je na tragu velikoga franjevačkog teologa blaženog Ivana Duns Scota rekao da je odgovor na motiv utjelovljenja Sina Božjega – otajstvo Božje ljubavi. Jer samo ljubav tako razmišlja, bez ljubavi to ne bi bilo razumljivo. A Božja ljubav nije logična u našem ljudskom smislu te riječi, ljubav uvijek prihvaća rizik i ide u nepoznato, prihvaća trpljenje i preuzima tuđi teret. Isus Krist postao je čovjekom i bio čovjekom – radi nas. To je tzv. proegzistenicija, postojanje radi drugoga. Biti čovjek za druge – to je određenje Kristove ljudskosti; on je čovjek za druge. To je ujedno i poruka za nas koji smo pozvani nasljedovati Krista kao njegovi učenici. Stoga u prvi plan je stavljena ljubav Božja prema čovjeku i svijetu: i da nije bilo grijeha, Sin Božji bi se utjelovio, da nam Bog i tako pokaže, odnosno objavi svoju ljubav! Dakle, temeljni motiv utjelovljenje jest Božja ljubav prema čovjeku.
U zaključku tribine prof. Karlić odgovorio je na niz pitanja koja se tiču osobe Isusa Krista, poput Isusova znanja, njegove bezgrešnosti i svetosti kao i slobode u djelovanju.