Rijeka, (IKA) – “Ljude osuđuju, a da im sudbinu ne znaju”, stih je pjesme iz časopisa “Ulične svjetiljke” koja je pročitana umjesto uvoda u tribinu “Socijalna isključivost danas: beskućnici”. Nju je u Domu Pehlin u Rijeci u utorak 22. ožujka organizirao Mjesni odbor Pehlin – Pododbor za odnose s vjerskim zajednicama, dok je o temi govorila voditeljica jedinoga riječkog prihvatilišta za beskućnike “Ruže sv. Franje” Vilma Mlinarić. Riječko prihvatilište za svoj rad nedavno je primilo vrijedno priznanje Erste Foundation koji su projekt riječkog prihvatilišta za beskućnike odabrali između 1850 projekata iz dvanaest zemalja te je svrstan među 133 odabrana projekta. Riječ je o priznanju koje Erste Foundation daje projektima koje provode neprofitne organizacije u brizi s ljudima, invalidima i ljudima na marginama društva, što mnogo znači za volontere riječkog prihvatilišta, rekla je Mlinarić. Govoreći o socijalnoj isključivosti i temi koja je sveprisutna, osobito zbog aktualne gospodarske krize, Mlinarić ističe kako se programima resocijalizacije koje prolaze korisnici Prihvatilišta, uspijeva skinuti stigma koja prati ljude na marginama društva. “Nitko nije cijepljen na beskućništvo!” ističe Mlinarić, dodajući kako u protekle četiri godine koliko prihvatilište radi, kroz devedesetak kvadrata stana svoj privremeni dom pronašlo je 250 osoba, starosti od 19 do 80 godina, različitih profesija i sudbina, neškolovanih, profesora, hrvatskih branitelja, ljudi koji su se zbog različitih razloga našli na ulici. “Zanimljivo je kako će žene pomoć zatražiti od obitelji, a muškarci, vjerojatno zbog ponosa, to neće učiniti i zato ih je više na ulici”, primijetila je Mlinarić, i dodala kako je od ukupnog broja onih koji su prošli programe resocijalizacije, 70 posto bivših korisnika uspješno se vratilo u društvo. Uz različite radionice, savjetovališta, aktivno sudjelovanje u nogometnoj reprezentaciji beskućnika ili pisanju te prodaji časopisa “Ulične svjetiljke” koji izlazi u cijeloj Hrvatskoj, dio programa resocijalizacije su i smjernice koje beskućnici dobivaju u ostvarivanju svojih prava za koja nisu znali da imaju, poput prava na školovanje, liječenje i slično, ali i zastupanje korisnika prihvatilišta te povezivanje s institucijama koje im potrebno u tom dijelu programa resocijalizacije. Ono što osobito raduje i volontere i korisnike prihvatilišta za beskućnike je novi Zakon o socijalnoj skrbi koji će zahvatiti i pojam beskućnika što do sada nije bio slučaj, ističe Mlinarić. Prihvatilište za beskućnike “Ruže sv. Franje” osnovali su članovi Franjevačkoga svjetovnog reda, čija je članica i Vilma Mlinarić, majka i supruga, koja je umjesto posla zubnog tehničara odabrala pomoć potrebitima, osobito onima na marginama društva. “Godinama smo pomagali siromašnima, nosili im pakete hrane u domove i na tom putu susretali ljude na ulici koji nisu imali dom u koji bismo mogli otići. Zbog toga smo se odlučili na otvaranje mjesta za beskućnike. Prostor im je ustupila Riječka nadbiskupija, a u radu im pomaže lokalna vlast te brojni volonteri. Trinaest kreveta koliko prihvatilište ima je premalo za potrebe grada na Riječini gdje je sve više beskućnika, ali raduje činjenica kako se većina ne zadržava predugo. Zahvaljujući programima resocijalizacije veliki je broj onih koji su se uspjeli zaposliti ili nabaviti potrebnu dokumentaciju koju do tada nisu imali, a bila im je potrebna za početak novog koraka u životu. “Bilo je onih i kojima smo pomogli da odu na liječenje”, rekla je Mlinarić, jer su privremeni dom u riječkom prihvatilištu potražili i bivši ovisnici, a ono što je osobitost rada volontera prihvatilišta i njezinih korisnika je uključenost istih u život grada na Riječini kroz različite programe kojima su obogatili život ljudi.