Subotica, (IKA) – U vjeronaučnoj dvorani župe sv. Roka u Subotici u utorak 7. srpnja održana je prva tribina u organizaciji UBH “Dužijanca”. Tribina je bila posvećena vrlo značajnoj temi suodnosa Katoličkoga divojačkog društva i Dužijance. Sve okupljene prijatelje Dužijance i poštovatelje povijesti bunjevačkih Hrvata pozdravio je mons. dr. Andrija Anišić, predsjednik UBH “Dužijanca”. Istaknuo je kako je sve počelo u župi sv. Roka te je pokazao rukopis mons. Blaška Rajića u kojem svjedoči da je u toj župi Katoličko divojačko društvo osnovano godine 1912. te da je Dužijanca održana 1911. i 1912. godine u “Keru” i to u organizaciji toga Društva. On je za tu prigodu izložio sliku mons. Rajića kao i njegov križ koji je kao papinski protonotar nosio te kalež na kojem je ugraviran sljedeći natpis: B. Rajiću, svom osnovatelju i upravitelju, Katoličko divojačko društvo. Predavanja su održali bački župnik Josip Štefković i dr. Jasminka Dulić, glavna i odgovorna urednica tjednika “Hrvatska riječ”.
Vlč. Štefković predstavio je djelovanje Katoličkoga divojačkog društva na polju humanitarnog rada i duhovne izgradnje katoličkih djevojaka a dr. Jasminka govorila je o položaju i doprinosu žena u socijalnom i kulturnom životu Subotice kroz djelovanje Katoličkog divojačkog društva. Nažalost, izostalo je najavljeno predavanje Stevana Mačkovića, ravnatelja “Historijskog arhiva” u Subotici na temu “Katoličko divojačko društvo kao društvena pojava, te uloga Društva u kreiranju raznih kulturnih manifestacija među bunjevačkim Hrvatima”. To predavanje, kako je organizator najavio, bit će objaveljno u reviji “Dužijanca”.
Nakon predavanja Marinko Piuković, direktor UBH “Dužijanca”, objasnio je kako je došao do dokumenata o povijesti i djelovanju Katoličkoga divojačkog društva kojima su se služili predavači a Branimir Kopilović, povjesničar umjetnosti, napravio je poveznicu te tribine s izložbom “S Božjom pomoći” koja otvorena do Dužijance u suvenirnici Gradske kuće u Subotici a na kojoj su izloženi mnogi dokumenti kao i fotografije o Katoličkom divojačkom društvu.
Vlč. Štefković je iz statuta Katoličkog društva naveo koji su bili njegovi ciljevi. Prije svega bilo je to obrazovanje djevojaka u kršćanskom duhu, prosvjećivanje ženske mladeži poučnim predavanjima i predstavama, a ovdje se jasno vidi taj njihov cilj, kao i nacionalni i vjerski rad s djevojkama. Cilj je bio i pomagati sirotinji mjesečnom potporom pred velike svece, kao i davanje stipendije i pomoći siromašnim učenicima. Istaknuo je kako je nemoguće govoriti o Društvu a da se ne spomene mons. Blaška Rajića koji je članicama držao pouke u kojima ih je učio da se “Bunjevci i Šokci u Bačkoj priznaju za česti i udio onoga naroda koji živi u Međimurju, Zagorju, Liki, pod Velebitom i na hrvatskom primorju i koji s nama isti jezik govori i najvećim dijelom istu vjeru ispovijeda i odgojeno je grudima iste kulture”.
Zanimljivo je bilo i čuti da je Društvo imalo vlastite prihode od zabava, predstava, članarine, te raznih zaklada, ali imalo je i zemlju. Djevojke su priređivale zabave, održavale godišnje prelo uglavnom na “Debo četvrtak” (četvrtak prije Pepelnice), jednu zabavu godišnje s kazališnom predstavom, dok su u zajednici s Bunjevačkim momačkim kolom priređivale dužijancu i “vinobersku zabavu”.
Doprinos Katoličkoga divojačkog društva nesporan je u stvaranju Dužijance kakva je danas, premda se to rijetko ističe, ali je to sudbina s djelovanjem i doprinosom i drugih ženskih društava iz toga doba, čiji rad je bio često manje vidljiv i manje istican. Istaknuto je to na tribini “Katoličko divojačko društvo i Dužijanca” održanoj u vjeronaučnoj dvorani župe svetog Roka u Subotici.
Dr. Dulić istaknula je da je najznačajnija uloga Katoličkoga divojačkog društva bila u radu na očuvanju i njegovanju običaja i tradicije te posebno prenošenje Dužijance iz obiteljskog u crkveni, a zatim i u javni prostor. Može se reći da su one zaslužne što danas imamo jednu tako značajnu manifestaciju kao što je Dužijanca, koja je prepoznatljiva i po kojoj su prepoznatljivi bunjevački Hrvati, i to šire od subotičkog atara. Osim toga “neophodno je ipak istaknuti i dalje istraživati ulogu Katoličkoga divojačkog društva u poticanju ženskog aktivizma, izlasku iz obiteljskog kruga i društvenom angažiranju žena. Iz dostupnih dokumenata vidljiv je njihov značaj ne samo u očuvanju običaja, već i na prosvjetnom planu, zatim nacionalnom i socijalnom. U složenom, pak, društvenom i povijesnom kontekstu imalo je nesumnjivo i ulogu na planu izgradnje i očuvanja nacionalne svijesti”, zaključila je dr. Dulić.
U drugom dijelu Tribine dr. Anišić i Lazo Vojnić Hajduk predstavili su drugi broj revije “Dužijanca”, koji osim o djelovanju UBH “Dužijanca” ima i značajne povijesne osvrte na Dužijancu, razgovore s bivšim organizatorima Dužijance a u središtu broja su risari i risaruše (kosci) koji su u proteklom periodu sudjelovali u manifestaciji “Takmičenje risara”. Novi broj revije komentira i neka aktualna događanja i stanje u hrvatskoj zajednici u R. Srbiji.