Zagreb, (IKA) – U organizaciji Ureda za vjeronauk u školi Zagrebačke nadbiskupije u srijedu 13. travnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, u nizu tribina “Zajednički vidici” razmatrana je tema “Opće dobro, pravda, solidarnost”. Tribini su uz brojne studente Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te vjeroučitelje katoličkog vjeronauka nazočili i vjeroučitelji islamskog vjeronauka. Na tribini su bili i predstavnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta dr. Vini Rakić, pomoćnik predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj dr. Asiz Hasanović, prodekan KBF-a dr. Slavko Slišković kao i drugi profesori s KBF-a.
U uvodnom izlaganju izvanredna profesorica na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici dr. Edina Vejo osvrnula se na stanje u Bosni i Hercegovini te je istaknula kako je “bosanska priča” o solidarnosti i općem dobru vrlo slojevita te je potrebno mnogo snage da bi se mogao dati povijesno relevantan odgovor na te probleme. Upozorila je kako se probleme vrijednosti dobra, solidarnosti i pravednosti ne može istraživati klasičnom kvantitativnom istraživačkom metodologijom kojom se predstavljaju brojčani rezultati, već je potrebna kvalitativna metodologija kojoj je cilj prodrijeti do intimnog značenja vrijednosti. Predstavila je rezultate istraživanja koje je provela, a u kojima se dotaknulo i pitanje kako navedene vrijednosti podrazumijeva islam.
U kontekstu predstavljanja odgovora studenata, zanimljiv je bio i odgovor na pitanje “može li se vjerovati ljudima”. Na to pitanje je 3,6% odgovorilo kako se većini ljudi može vjerovati, dok je 96,4% istaknulo da čovjek mora biti vrlo oprezan. Na pitanje o postojanju solidarnosti u društvu, kao vrlo izazovnom pitanju, poglavito za religijski odgoj, izdvojila je odgovor kako “solidarnosti ima, one socijalne, ali ne i emotivne”. Zaključuje se kako postoji deklarativna privrženost temi, no društvo kao takvo nema očekivanja od te deklarativnosti. Prema dr. Vejo, ključni problem kad su u pitanju te vrijednosti je to da one imaju eho nemoći. Stoga smatra da prevencijska znanost posjeduje instrumentarij, posebne programe i modele kako neupitne gabarite velikog čovjeka, a to je čovjek koji u sebi ima te vrste vrijednosti i velike gabarite zajednice koja živi te vrijednosti, tj. kako te neupitne kapacitete dobra uz pomoć znanstvenih programa, prevencijskih programa dovesti na razinu socijalne kompetencije. U tome vidi veliku ulogu obrazovnog sustava, no izuzetnim smatra ulogu vjerskih zajednica.
Izvanredni profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku dr. Vladimir Dugalić nastojao je približiti same pojmove općeg dobra, pravde i solidarnosti s naglaskom koliko vjerski odgoj te u konačnici vjera kao takva pridonose njihovu razumijevanju i razvoju u našem društvu.
“Kršćanin će u traženju općeg dobra biti otvoren za suradnju, surađivati sa svim ljudima dobre volje koji su otvoreni za dijalog, pripadnicima drugih vjera, pa i nevjernicima, ali će u tome dati svoj specifikum, a to je iskustvo ljubavi koji proizlazi iz vjere, kao i iskustvo vjere koje proizlazi iz kršćanske ljubavi. U tom kontekstu, specifičnost koju kršćanstvo daje svijetu je da iz te ljubavi traži pravednost i solidarnost”, rekao je Dugalić.
Govoreći o zalaganju za opće dobro, istaknuo je ključni problem danas, a to je “jesam li ja spreman zalagati se za nešto što me nadilazi, za ono što nam je zajedničko”. “To je znak kršćanske ljubavi, i ne samo znak pravednosti, nego i dara, tj. spremnost odvojiti nešto od sebe za zajedničko dobro”, rekao je dr. Dugalić, stoga istaknuvši važnim oživotvoriti kršćansku ljubav u čemu posebno mjesto ima socijalni nauk Crkve. Podsjetio je kako socijalni nauk Crkve vrijednosti pravednosti uvijek pridružuje i vrednotu solidarnosti. “Stoga je zauzimanje za opće dobro, pravednost i solidarnost živo svjedočenje kršćanske vjere koje se pretače u moj život, a time i doprinos mijenjanju prilika u kojima živimo”, zaključio je dr. Dugalić.
U raspravi koja je uslijedila dr. Hasanović izrazio je zahvalu uime Mešihata na pozivu i organiziranju tribine koja je okupila katoličke i islamske vjeroučitelje. “Tribina je na ponos i zadovoljstvo ne samo Katoličkoj Crkvi i vjerskim zajednicama, nego i Ministarstva koje je omogućilo da se vjerske zajednice uključe u promoviranje općeg dobra. Bez tog institucionalnog ne možemo sutra očekivati djecu, odrasle ljude koji će znati što je moral, koji će ljubiti drugoga nadahnuti svojom vjerom. Stoga ovo razbija sve predrasude koje se mogu čuti, te je potvrda da multikultura ima svoju budućnost”, zaključio je dr. Hasanović.