Požega, (IKA) – Dana 5. srpnja navršilo se trinaest godina otkako je sluga Božji papa Ivan Pavao II. utemeljio Požešku biskupiju i imenovao joj prvoga biskupa Antuna Škvorčevića. U predvečerje toga dana, 4. srpnja, biskup Škvorčević predvodio je u katedrali zahvalno euharistijsko slavlje zajedno s članovima Stolnoga kaptola sv. Petra i svojim najbližim suradnicima.
Biskup je u homiliji podsjetio na povijesni događaj prije trinaest godina te je među ostalim rekao: “Ono što je tijekom ranijih stoljeća, osobito nakon oslobođenja naših prostora od Osmanlija, bila želja mnogih crkvenih i drugih ljudi, moglo se ostvariti u naše doba, u slobodnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi. Kolikogod utemeljenje svoje biskupije dugujemo ljudskim promišljanjima i djelovanju, ona kao dio jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve nije ljudsko djelo, nego stvarnost kojoj je početnik, sadržaj i smisao sam živi, uskrsli Isus Krist u snazi svoga Duha. Stoga, služeći se geslom naše biskupije ‘Krist danas i uvijeke’, svim srcem ispovijedamo vjeru o svojoj mjesnoj Crkvi kao živome organizmu Isusa, pobjednika nad smrću, Onoga koji je Alfa i Omega, Početak i Svršetak svega”.
Potom je biskup podsjetio na glavne pothvate biskupije minulih trinaest godina. Započelo se s organiziranjem središnjih biskupijskih ustanova. Prije deset godina utemeljen je i Stolni kaptol sv. Petra u Požegi, svojevrsni nastavljač srednjovjekovnoga požeškoga Zbornog kaptola. Utemeljeni su novi dekanati i župe, uspostavljena primjerenija regionalna podjela po arhiđakonatima. Istodobno se pomagalo vjernicima u duhovnim i materijalnim potrebama. “Nastojali smo pružiti najpotrebnijima te smo u okviru svojih mogućnosti izgradili ili popravili određeni broj obiteljskih kuća, organizirali različite karitativne akcije za nevoljne kod kuće i u inozemstvu, od kojih su se neke ustalile, poput korizmenoga sakupljanja milodara vjernika naše biskupije za prognanike iz Bosne i Hercegovine koji žive od skromne mirovine što je primaju iz te zemlje”, rekao je biskup.
Među karitativno-humanitarnim projektima je i pružanje pomoći obiteljima s brojnom djecom, Zaklada za siromašne učenike i studente iz koje se svake godine dodjeljuje određeni broj stipendija, caritasova kuhinja u Požegi sa svakodnevnim opskrbljivanjem hranom određenog broja onih koji si je sami ne mogu pripraviti ili priskrbiti. Centar Za život i obitelj pri Caritasu u Požegi pruža pomoć ljudima koji se nalaze u duhovnim nevoljama, a program hagioterapije strpljivo i ustrajno ide ususret onima koji još uvijek nose ratne rane na svojim dušama. Od Velikog jubileja 2000. pa do danas biskupija, svjesna teških tragova i pustoši koje su na njezinom tlu ostavile za sobom totalitarističke ideologije dvadesetoga stoljeća, nastoji molitvom i žrtvom čistiti povijesno pamćenje od zla što se dogodilo i iskazivati poštovanje prema svima nedužnim žrtvama.
Biskupija je nastojala obnoviti i materijalne ruševine iz toga doba među kojima je izgradnja nove crkve Sv. Mihaela Arkanđela u Staroj Gradiški i još uvijek nedovršene rekonstrukcije gotičkog zdanja iz 14. stoljeća, svetišne crkve u Voćinu. Cijelo vrijeme postojanja biskupije nastojali su se njegovati dobri kršćanski odnosi s drugim Crkvama i pripadnicima pojedinih religija.
O desetoj obljetnici utemeljenja biskupije u Požegi je izgrađen Dom pape Ivana Pavla II. u kojem se smjestio Kolegij za srednjoškolce. “Usudili smo se zakoračiti i na odgojno-obrazovno područje, te smo 2007. utemeljili Katoličku klasičnu gimnaziju u Požegi i Virovitici a 2009. Katoličku osnovnu školu s produženim boravkom u Požegi. Tako smo – osobito mladim obiteljima – željeli pružiti snažnu potporu u njihovu dragocjenom nastojanju oko odgoja i obrazovanja djece, i na taj način dati svoj doprinos našoj hrvatskoj budućnosti”, podsjetio je biskup Škvorčević. Pokrenuto je i biskupijsko glasilo “Zajedništvo”, a zahvaljujući biskupiji održane su brojne izložbe umjetničkih djela sakralne baštine te koncerti u katedrali na novim orguljama.
“Unatoč svemu učinjenome osjećamo koliko je veliko polje rada na koje nas je poslao Isus Krist. Dok mu zahvaljujemo za sve ono što je po nama mogao ostvariti, usrdno ga molimo da nam oprosti naše slabosti i propuste. Osobito ga molimo da nam daruje nove radnike u svojoj žetvi, pozove mlade da ga nasljeduju u svećeničkome ili redovničkom zvanju, probudi još brojnije suradnike među vjernicima laicima, koji će pravim kršćanskim raspoloženjem i velikodušnošću zajedno s biskupom i svećenicima moći pružiti još veće svjedočanstvo utjehe i nade hrvatskom čovjeku u njegovim suvremenim žalostima i tjeskobama, utvrđivati ga u sigurnosti da ga se Božja ljubav ne odriče i da u Isusovu milosrdnome Srcu može uvijek naći utočište i snagu”, istaknuo je biskup, koji je zahvalio svojim najbližim suradnicima na svemu što svakodnevno čine kao i brojnim svećenicima i đakonima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima, bogoslovima i sjemeništarcima, vjernicima laicima te požeškom gradonačelniku i njegovim suradnicima što na području svoje mjerodavnosti omogućuju Biskupiji da u svom sjedištu može dobro funkcionirati. Na kraju misnog slavlja izmoljena je molitva za Požešku biskupiju.