Trnbusi, (IKA) – Misom zadušnicom u župnoj crkvi Sv. Luke evanđelista u Trnbusima kod Blata na Cetini u subotu 21. srpnja mnogobrojni vjernici Trnbusa, Blata na Cetini, okolnih poljičkih župa i župa omiške zagore te iz susjedne BiH, uz obitelji, rodbinu i prijatelje ubijenih, prisjetili su se 35. obljetnice tragične pogibije 25.-orice hrvatskih domoljuba – političkih emigranata, pripadnika hrvatske tajne revolucionarne organizacije Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB), hrvatskih “gastarbajtera” te hrvatskih studenata u inozemstvu. Oni su u drugoj polovici lipnja 1972. godine pokušali dići ustanak na planini Rudeša, između Bugojna, Uskoplja i Rame, protiv nenarodnog jugo-komunističkog režima, s ciljem uspostave samostalne i demokratske hrvatske države. Ta skupina poznata je pod tri imena: “Bugojanska skupina”, “Planinske lisice” i “Osvetnici Bleiburga”, a predstavljala je praktički preteču hrvatskih dobrovoljačkih jedinica uz 1991., koje su predvodile obranu i oslobođenje novoosnovane neovisne države Hrvatske. “Bugojansku skupinu”, uhvaćenu kod Trnbusa, činila su devetnaestorica domoljuba. Devetorica su tijekom lipnja i srpnja poginula u sukobima sa zloglasnom Udbom i tzv. JNA, šestorica su zarobljena, mučena, ispitivana te likvidirana bez suđenja, dok su četvorica nakon višemjesečnih mučenja izvedena pred vojni sud u Sarajevu i osuđena na smrtne kazne, osim Ludviga Pavlovića, koji je pomilovan i osuđen na dvadeset godina zatvora. On je oslobođen početkom 1991. i odmah se priključio Zboru narodne garde (ZNG) te poginuo već u rujnu iste godine pod još nedovoljno razjašnjenim okolnostima. “Bugojanska skupina” nazvana je prema najvećem mjestu u blizini mjesta gdje je osnovana. Poslije mise položeni su vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika u zaselku Tomićima u Trnbusima, gdje su poginuli vođe “Bugojanske skupine” Ambroz Andrić i Pavao Vegar.
Misu zadušnicu zajedno s više svećenika i franjevaca iz BiH predvodio je mons. Marijan Kancijanić, generalni vikar Porečke i pulske biskupije i brat poginulog “Bugojanca” Viktora Kancijanića.