Tučepi, (IKA) – U samostanu Sv. Josipa školskih sestara franjevki u Tučepima održan je od 17. do 19. listopada međuprovincijski susret sestara s privremenim zavjetima na temu “Poslanje školske sestre franjevke u Crkvi i suvremenom društvu”. Voditeljica susreta bila je dr. s. Amabilis Jurić. Na seminaru su, zajedno sa sestrama s privremenim zavjetima, nazočile i odgajateljice, iz Mariborske, Mostarske, Splitske i Bosansko-hrvatske provincije.
Izlaganje na zadanu temu s. Amabilis počela je riječima: “Smatram neophodnim od početka jasno upoznati i razlikovati znakove konkretnog vremena u kojem živimo. Želimo započeti od ‘stava srca’, od određenoga duhovnog stava (forma cordis) koji upotpunjuje, podržava i obogaćuje način mišljenja (forma mentis), a oni zajedno hrane našu želju da budemo navjestiteljice i odgajateljice suvremenog čovjeka.” Neumitno da je čovjek u opasnosti previdjeti bitne stvari. U opasnosti je ne razlikovati dobro od zla, korisno od nekorisnog, važno od nevažnog. Izložen je kojekakvim olujama koje mogu donijeti više štete nego li dobra. U traganju za onom višom instancom, za transcendentnim, koje dakako, nije lišeno sumnji i nejasnoća, postaje jasnije da život nije samo moja stvar. Život je dar. Dar od Gospodina. Vjera, koja traži razumijevanje (fides querens intelectum), jest prava vjera.
Tko sam to zapravo ja? Koji je moj temeljni poziv? Što to konkretno danas znači biti školska sestra franjevka? Pitanja su koja je s. Amabilis isticala u prvom danu izlaganja. Na tragu tih egzistencijalnih pitanja, s. Amabilis govorila je o identitetu. “Identitet nije lako definirati. Osim toga moramo priznati da je pitanje identiteta danas u krizi i to ne samo europskog, nego i osobnog, kulturnog, identiteta Crkve, kao i nacije i društva. Smatram da su navedene stvarnosti sasvim dovoljan razlog da se i mi dublje pozabavimo pitanjem osobnog, a onda i redovničkog identiteta. Drugo temeljno pitanje na koje također trebamo dati odgovor jest: Tko je taj tko me je pozvao najprije u život a onda da mu vjerno služim.” Odgovor na to pitanje tražile su u biblijskim tekstovima, koji najbolje otkrivaju Božju opstojnost i njegov plan s njima, konkretnije o njegovu pozivu i poslanju.
Drugi dan seminara razmatran je poziv i poslanje u Bibliji. Osobni rad s tekstom o Abrahamovom pozivu upriličen je u prijepodnevnim satima. Gospodin kada poziva uvijek uprisutnjuje sebe. Gospodin daje da ga spoznajemo u njegovu veličanstvu. Sam izabire čovjeka i određuje mu poslanje. Poziv izdvaja čovjeka. Čovjek daje odgovor. Najprije onom koji ga je pozvao, sebi i drugima. Poziv je i odgovornost. Poziv nije služba već poslanje. Poziv je nešto što nas nadilazi, istaknula je s. Amabilis. Čovjek slobodno odgovara na Božji plan i prepušta se milosti. Događa se susret između Stvoritelja i stvorenja koji rađa iskustvom.
Sv. Franjo sam je bio poziv. Franjevački put zahtijeva cjelovito nasljedovanje. Kao školska sestra franjevka pozvana sam cjelovito nasljedovati Gospodina našega Isusa Krista. Nasljedovati Ga i svojim umom i svojom sušom i svojim tijelom. Na cjelovitost sam pozvana. Cjelovitost, odnosno franjevačku karizmu čine intenzivna euharistijska duhovnost, bratsko sestrinsko zajedništvo, ljubav prema siromaštvu, jednostavnost, poniznost, izvorni smisao za malenost, potpuno i obilno predanje Bogu koje se očituje u poslušnosti prema Crkvi, istaknula je s. Amabilis.
Rad u skupinama upriličen je u poslijepodnevnim satima. Razmatrale su pozive u Bibliji – Ezekijela, Jeremiju, Mojsija, bogatog mladića iz Novozavjetnih spisa. Podijelile su se u četiri skupine. Svaka skupina razmatrala je jedan od četiri poziva. Nakon završenog rada u skupinama sestre su iznosile iskustva i tako se međusobno upoznavale i bogatile onim primarnim.
Večernje misno slavlje predvodio je prof. dr. Ante Vučković, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. U propovijedi istaknuo je važnost naviještanja Krista ljudima današnjice. Čim uzmemo tekst sv. Luke vidimo njegov karakter. Nemoguće je čitati Luku a ne primijetiti kakav je njegov karakter. Gospodin čini ljude različitima. Daje im ono što on misli da im je potrebno. Najbolji način upoznati Lukin karakter jest vidjeti njegov govor o Bogu. Što je čovjek bliže Bogu više dobiva osobnost. On je ne gubi. Najbolji način kako upoznati redovnicu, njezin karakter, jest njezin govor o Bogu. Naviještati Krista, redovnica danas može riječju, djelom, facebookom, porukama, razgovorima… Ljudima treba kontakt. Redovnica treba biti u stalnom kontaktu s Bogom. Iz tog kontakta rađaju se drugi kontakti. Ono što ljudima prvotno trebamo nositi jest mir. Pozvani smo drugima davati mir. Ne svoj mir. Božji mir. Prije nego ga dam drugom, najprije ga dobijem. Ne daje Bog mir da ga stavim u džep i uzmem onda kada mi treba. Mir dobivam da ga dajem. Dajući Božji mir – tako boravi u svijetu. Naša otvorenost za primanje i davanje mira jest mjesto gdje Bog ulazi, istaknuo je propovjednik.
Treći dan susreta s. Amabilis govorila je o motivaciji za novi misionarski polet. Polazeći od apostolske pobudnice Evangelii Gaudium – Radost Evanđelja, istaknula je važnost otvorenosti djelovanju Duha Svetoga, na što snažno upućuje već spomenuta enciklika u broju 261. Enciklika predlaže neke duhovne poticaje i sugestije na putu ostvarenja nove evangelizacije u današnjem svijetu: osobni susret s Isusovom ljubavlju koja nas spašava, duhovno zadovoljstvo što smo narod, tajanstveno djelovanje Uskrsloga i njegova Duha, snaga zagovorne molitve.
Istaknuvši sabranost, šutnju, otvorenost Duhu Svetom, te molitvu, s. Amabilis sestre je pozvala da ponajprije mole jedna za drugu. Na euharistijskom slavlju u Crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Tučepima, zajedno s tučepljanskim pukom sestre okupljene na seminaru, zahvalne su slavile Boga koji ih je pozvao i poslao “da idemo i rod donosimo”.
“Na Misijsku nedjelju ne samo da se sjećamo onih koji djeluju izvan granica naše domovine, nego i onih koji svojim načinom života svjedoče i pokazuju da misionar jest slušatelj i nositelj Kristova evanđelja”, istaknuo je fra Nediljko Šabić, župnik u Tučepima. Jedna sestra iz svake provincije pred okupljenim vjernicima na poziv fra Nediljka svjedočila je o svom pozivu i poslanju školske sestre franjevke danas u konkretnoj Crkvi i suvremenom društvu. Nakon euharistijskog slavlja sestre su se ispred crkve zadržale u razgovoru s vjernicima.