Franjevački samostan Sv. Marije u Zaostrogu dobio je početkom kolovoza od Hrvatske turističke zajednice Hrvatsku turističku nagradu “Anton Štifanić” za 2002. godinu za doprinos turizmu u Makarskom primorju i u domovini uopće. Koliko je poznato, to je prvi puta da jedna crkvena ustanova prima takvo državno priznanje.
Samostan i Općina Gradac priredili su prigodnu akademiju i domjenak za brojne uzvanike, prijatelje i dobročinitelje “Kačićeva samostana”. Ženska klapa “Viole” iz Graca otpjevala je “Lijepu našu”, a potom je fra Danko Glibotić, gvardijan, pozdravio nazočne i zahvalio HTZ-i što je u gotovo šeststoljetnom djelovanju franjevaca, uz religiozno i kulturno djelovanje, prepoznala i doprinos razvoju turizma.
Skup su pozdravili i fra Kruno Bekavac, provincijalov delegat, Ivo Kosović, načelnik općine, Mirjana Korljan, ravnateljica Turističke zajednice Općine, fra Nikola Radić, dugogodišnji gvardijan i Milivoj Franić, prvi predsjednik HTZ. Fra Gabrijel Jurišić, urednik zbornika “Kačić” održao je prigodno predavanje o prošlosti samostana, koji su u XIV. stoljeću osnovali augustinci, a kad su oni pobjegli pred turskom najezdom, 1468. nastanili su se u njemu franjevci. Samostanska crkva posvećena je 1589. godine, kako svjedoči natpis na nadvratniku pisan hrvatskim jezikom i bosanskim pismom.

Franjevci su kroz prošlost pastorizirali Makarsko primorje, Neretvansku i Vrgorsku krajinu, a u samostanu su bile škole – humanistička, novicijat, filozofija i teologija. U samostanskim prostorijama 1819. otvorili su privatnu pučku školu, a fra Mate Šimić je 1887. izgradio u Selu novu školsku zgradu. Nastojanjem franjevaca izgrađeno je veliko pristanište za brodove i regulirana je bujica u seoskom potoku.
Kao kulturni djelatnici franjevci su sačuvali 24 inkunabule, oko 20.000 knjiga i 10.000 svezaka periodike. Osim oko 350 rariteta iz XVI. stoljeća na stranim jezicima, knjižnica posjeduje oko 330 tzv. “vetustiora croatica”, tj. hrvatskih knjiga tiskanih u XVI. i XVII. stoljeću. Posebno su vrijedni arhivski dokumenti, među njima 457 isprava pisanih turskim jezikom. Od “zlata i srebra Zaostroga” treba spomenuti dva gotička srebrena kadionika iz XV. st. Vrijedna je spomena misnica fra Bartula Kačića Žarkovića, prvoga biskupa obnovljene Makarske biskupije, stara 380 godina, misnica od plašta Stjepana Tomaševića, posljednjega bosanskog kralja i drugo. Tu su i umjetnička djela Ivana Rendića, Ivana Meštrovića, Stipe Sikirice, Mladena Veže i drugih umjetnika. Samostan posjeduje bogatu Etnografsku zbirku i Botanički vrt s više od 250 vrsta mediteranskog bilja.
U samostanu su živjeli uzorni muževi: sveci, mučenici, znanstvenici, pisci i odgojitelji od fra Augustina Vlatkovića, fra Grgura Zaostrožanina, fra Petra Grupkovića, fra Filipa Grabovca, fra Lovre Šitovića, fra Luke Vladmirovića do fra Ivana Despota, fra Karla Eterovića i sluge Božjeg fra Ante Antića. Svakako je najpoznatiji izuzetan lik svećenika, profesora, pisca i graditelja fra Andrije Kačića, pisca “Razgovora ugodnoga”, najčitanije knjige među Hrvatima, nakon Biblije.

A zašto turistička nagrada? Još 1880. fra Mate Šimić pratio je na parobrodu “Dalmacija” skupinu izletnika Hrvata, Čeha, Nijemaca i Austrijanaca i tumačio im položaj i povijest pojedinih sela Makarskoga primorja. Kada su stigli do Zaostroga, jedan je Tirolac uskliknuo: “Sad ću snimiti spomenik Kačiću!” Ta je riječ ošinula fra Matu, jer je morao gostima priznati da u Zaostrogu nema spomenika Kačićeva. Tada je češki časnik uskliknuo “Ako ikakvu još Hrvatu kuca rodoljubno srce u grudima, mora podignuti spomenik Kačiću!”. To je fra Matu potaklo da je u novinama “Katolička Dalmacija” pozvao hrvatsku javnost i konačno uspio postaviti spomenike u Makarskoj i Zagrebu. To su bile dvije velike i značajne kulturne i političke manifestacije hrvatskoga naroda u XIX. stoljeću. Još 1913. slovenski su franjevci došli iz Ljubljane na odmor u Zaostrog, a franjevci profesori gimnazija u Visokom i Širokom Brijegu dolazili su “na morsko i sunčano kupanje”. Grčka kraljica Jelena i jugoslavenska kraljica Marija posjetile su Zaostrog 1938. Nakon II. svjetskog rata djeca iz Siska provodila su praznike u “svome odmaralištu” – samostanu. U ljetnim večerima u klaustru su se održavale razne priredbe (Podbiokovske večeri). Samostan je 1981. objavio ilustrirani vodič sa sažecima na stranim jezicima. (ika-gj/kj)