1. U prigodi XXII. Svjetskog dana turizma, koji ima za temu “Turizam, sredstvo u službi mira i dijaloga među kulturama”, srdačno pozdravljam sve one koji na različite načine djeluju na tome važnom društvenom području. Turizam vrši sve snažniji utjecaj na živote osoba i narodâ, a suvremena sredstva komunikacije olakšavaju kretanje milijuna putnika u potrazi za odmorom, boravkom u prirodi ili sa željom da bolje upoznaju kulture ostalih naroda. Izlazeći ususret tim željama turistička industrija nudi sve širi izbor putovanja koja omogućuju stjecanja novih iskustava. S pravom se može reći da su praktički nestale zapreke zbog kojih su narodi živjeli u izolaciji ili otuđeni jedni od drugih.
U skladu s odlukom Ujedinjenih naroda da 2001. godinu proglasi “Međunarodnom godinom dijaloga među kulturama”, tema koju je Svjetska turistička organizacija odabrala za svoj ovogodišnji Svjetski dan poziv je na razmišljanje o prinosu koji turizam može dati dijalogu među kulturama. O toj sam temi progovorio u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan mira, skrećući pozornost na činjenicu da se u dijalogu krije “neophodni put ka izgradnji pomirenog svijeta, sposobnoga s vedrinom gledati u vlastitu budućnost” (Poruka za Svjetski dan mira 2001., br. 3).
2. U turizmu kao industriji vidimo kako svijet postaje sve više globalan i uzajamno ovisan. Razvoj turizma, posebno kulturalnog turizma, bez sumnje je na dobrobit i turista i njihovih domaćina. Sve je snažnija, primjerice, svijest o važnosti velikih umjetničkih djela, kao znakova identiteta pojedinih kultura, te da ih kao takve međunarodna zajednica mora učinkovitije štititi. Ipak, na nekim mjestima masovni turizam urodio je svojevrsnom sub-kulturom koja unazađuje kako turiste tako i zajednicu koja ih ugošćuje: tu se u komercijalne svrhe teži iskoristiti tragove “primitivne civilizacije” i “još uvijek živuće obrede inicijacije” u nekim tradicionalnim društvima.
Za domaće zajednice turizam se često pretvara u priliku za prodaju takozvanih “egzotičnih” proizvoda. Niču tako umjetna odmarališta koja su bez stvarnog dodira s kulturom zemlje domaćina ili su označena “površnom egzotičnošću” koja se nudi znatiželjnicima željnim novih uzbuđenja. Nažalost ta neobuzdana želja katkad vodi do ponižavajućih zastranjivanja poput izrabljivanja žena i djece za beskrupuloznu spolnu trgovinu što je sablazan koja se ne smije tolerirati. Moraju se poduzeti sve moguće mjere da turizam ni u kom slučaju ne postane suvremeni oblik izrabljivanja, već da naprotiv bude prigoda za korisnu razmjenu iskustava i plodni dijalog među različitim kulturama.
U globaliziranom svijetu turizam katkad predstavlja važni čimbenik u procesu internacionalizacije koja može dovesti do korjenitih i nepovratnih promjena i u kulturi zajednice domaćina. Pod utjecajem potrošačkog mentaliteta kultura, vjerska slavlja i pučke svečanosti mogu postati potrošna roba koja se sve više osiromašuje kako bi odgovorila na želje što većeg broja turista. Da bi se udovoljilo tim prohtjevima pribjegava se “rekonstruiranoj etničnosti”, što je suprotnost od istinskog dijaloga među kulturama u kojem svatko poštuje izvornost i identitet drugoga.
3. Nema sumnje da, kada je pravilno usmjeren, turizam postaje prigoda za dijalog među kulturama i, naposljetku, dragocjeno služenje miru. Turizam po svojoj naravi sadrži sastojnice koje omogućuju taj dijalog. Sama turistička praksa omogućuje odmoriti se od svakodnevnog života, posla i obveza koje smo dužni vršiti. U tim prilikama čovjek može “drugim očima promatrati vlastiti život i život drugih: oslobođen od svakodnevnih neodgodivih zaposlenosti, on ima načina otkriti osobni kontemplativni doseg, prepoznavajući Božje tragove u prirodi, nadasve u drugim ljudskim bićima” (Angelus od 21. srpnja 1996).
Turizam nam omogućuje susret s drugim načinima življenja, drugim religijama i drukčijim shvaćanjima svijeta i njegove povijesti. To pomaže čovjeku otkriti kako su i drugi i on sam, kao pojedinci i kao zajednica, uronjeni u veliku povijest čovječanstva te da su baštinici i odgovorni za svijet koji je istodobno i poznat i stran. To rađa novom vizijom drugih koja nas oslobađa pogibelji zatvorenosti u same sebe.
Na svojim putovanjima turisti otkrivaju druga mjesta, druge krajolike, nove boje i različite načine shvaćanja i doživljavanja prirode. Naviknut na vlastiti dom i grad, uobičajenu okolinu i poznate glasove, turist vidi druge slike, čuje nove zvukove i divi se različitosti svijeta koji nitko ne može u cijelosti shvatiti. U svemu tome nesumnjivo će porasti njegovo poštivanje svega onoga što ga okružuje i svijest da je to nužno braniti. Putnik u susretu sa čudima stvorenoga uočava u svom srcu prisutnost Stvoritelja koja ga potiče da s osjećajem duboke zahvalnosti usklikne: “Kako li su divna sva djela njegova, kako sjajna iskra njihov je prizor” (Sir 42,22).
Namjesto da se zatvore u vlastitu kulturu današnji su ljudi više no ikad prije pozvani otvoriti se ostalim narodima i promatrati same sebe kroz prizmu različitih načina razmišljanja i življenja. Turizam predstavlja povlaštenu prigodu za taj dijalog među kulturama jer pred putnika stavlja osobita bogatstva koja jednu kulturu razlikuju od druge, pospješuje živo sjećanje na njezinu povijest i društvene, vjerske i duhovne tradicije kao i sve dublju razmjenu bogatstava među narodima.
4. Stoga na ovaj Svjetski dan turizma pozivam sve vjernike da razmišljaju o pozitivnim i negativnim vidicima turizma da bi djelotvorno svjedočili svoju vjeru na tome toliko važnom području ljudske stvarnosti.
Neka nitko ne podlegne napasti da od slobodnog vremena učini vrijeme “odmora od vrijednosti” (usp. Angelus od 4. srpnja 1993). Naprotiv, nužno je promicati etiku turizma. U tome kontekstu zavređuje pozornost “Svjetski etički kodeks turizma”, koji je plod opsežnog zajedničkog promišljanja narodâ, različitih turističkih udruga i Svjetske turističke organizacije (OMT). Taj dokument predstavlja važni korak naprijed prema shvaćanju turizma ne samo kao jedne od brojnih gospodarskih djelatnosti već kao povlaštenog sredstva za razvoj pojedinaca i naroda. Doista, zahvaljujući turizmu kulturalna se baština čovječanstva može bolje staviti u službu dijaloga među kulturama i promicanja postojanog mira. Vrijedi također istaknuti da taj svjetski etički kodeks prepoznaje različite razloge koji potiču čovjeka da putuje duž cijeloga planeta a posebno progovara o putovanjima iz vjerskih razloga poput hodočašća i posjeta svetištima.
5. Uzajamno upoznavanja pojedinaca i naroda putem kulturalnih susreta i razmjena sigurno pomaže izgradnji bratskijeg društva utemeljenog na većoj solidarnosti. Turizam omogućuje ljudima da neko vrijeme žive s drugima i nauče o njihovim životnim uvjetima, njihovim problemima i njihovoj vjeri; to omogućuje putnicima miroljubivo upoznavanje s legitimnim težnjama ostalih naroda i dijeljenje istih s njima.
Ispravna etika turizma utječe na vladanje turista, pobuđuju u njima duh solidarnosti, potiče ih da postavljaju pitanja ne samo o sebi već i onima koji su organizirali putovanje te traži od njih da budu čimbenici dijaloga među kulturama u cilju izgradnje civilizacije ljubavi i mira. Ti kontakti olakšavaju razvoj miroljubivih odnosa među narodima koji mogu izrasti iz “solidarnog turizma” utemeljenog na suradnji sviju. Samo “ravnopravno” sudjelovanje može od kontakata među kulturama učiniti prigodu za razumijevanje, uzajamno upoznavanje i popuštanje zategnutih odnosa među ljudima. Stoga treba poticati svaki oblik djelotvorne razmjene među kulturama. Ljudima koji žive u turističkim mjestima nužno je zajamčiti primjereno uključivanje u planiranje turističke djelatnosti, jasno precizirajući gospodarske, ekološke i kulturalne granice. Bit će također korisno da sve ustanove zemlje domaćina pomognu osigurati da turistička djelatnost bude uvijek u službi osoba i zajednice. Turizam će tako biti u službi izgradnje solidarnosti među ljudima i susreta među kulturama te olakšati uzajamno razumijevanje pojedinaca i narodâ te odigrati svoju ulogu u izgradnji budućnosti mira.
Neka kršćani, bilo da su turistički djelatnici ili turisti, turističku djelatnost uvijek prožmu evanđeoskim duhom, imajući na pameti Gospodinov poziv: “U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš” (Lk 10,5-6). Neka vjernici budu svjedoci mira i donose radost svima koje susreću.
Moleći Gospodina da to temeljno područje ljudskoga djelovanja bude uvijek prožeto kršćanskim vrijednostima i postane sredstvo evangelizacije, na sve koji rade na polju turizma zazivam majčinsku zaštitu Marije, Majke cijeloga čovječanstva, i od srca im podjeljujem posebni apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 9. lipnja 2001.

Ivan Pavao II.