Tvrtko Beus obranio doktorski rad „Mistagogija u župnoj katehezi adolescenata“
Dr. Tvrtko Beus
Srednjoškolski vjeroučitelj Tvrtko Beus obranio je 25. listopada na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorski rad „Mistagogija u župnoj katehezi adolescenata“. Novi doktor znanosti rad je branio pred Povjerenstvom kojeg su činili izv. prof. dr. Ana s. Thea Filipović – predsjednica Povjerenstva, izv. prof. dr. Ivica Pažin, mentor i vanjski član, te doc. dr. Denis Barić.
Disertacija je napisana na 463 stranice, uključuje 881 podnožnu napomenu, 126 bibliografskih jedinica, 237 citata vjeroučenika koji su sudjelovali u istraživačkome radu, te 132 citata vjeroučenika vezanih uz mistagoške kateheze. Nadahnuće za radnju predstavljaju dragocjene spoznaje i 20-godišnje iskustvo rada s mladima srednjoškolske dobi. Zahvaljujući tome radu, prepoznata je potreba istinskog uvođenja mladih u vjeru i to unutar župne zajednice, potreba za dubinskim, osobnim i životnim učenjem vjere unutar župne kateheze, te potreba vremena za mladima koji žive, razumiju, prakticiraju i svjedoče vjeru.
Mistagogija kao osobno, postupno i životno uvođenje u iskustvo vjere i života po vjeri, temelji se na drevnoj praksi katekumenata u prvim kršćanskim stoljećima, a važnost i potreba mistagogije prepoznata je ponovno u 20. stoljeću. Mistagogija se sagledava u kontekstu nove evangelizacije, te problema što danas mnogi vjeruju više iz tradicije, bez dublje motivacije, znanja i iskustva vlastite vjere. Osjeća se potreba za katehezom koja će pomoći mladima na putu do osobnog i zajedničkog iskustva Boga, do otkrića Boga u vlastitome životu i vlastitoj životnoj blizini, da vjeru počnu živjeti u svim njezinim dimenzijama, cjelinom svoga bića, stavova i ponašanja. Adolescenti se nalaze upravo u razdoblju između djetinje i odrasle dobi, između primljenih sakramenata kršćanske inicijacije i ulaska u svijet odraslih. Adolescenti se nalaze u dobi kada bi mistagogija trebala doći najviše do izražaja na putu njihove ljudske i vjerničke zrelosti.
Disertacija se sastoji od tri dijela. U prvome dijelu predstavljena su teološko-katehetska polazišta koja uključuju pastoralno-katehetsku problematiku vezanu uz pripremu za pristupanje sakramenata i odnos adolescenata prema Crkvi, potom se tumače temeljni pojmovi mistagogije, župne kateheze i adolescenata, a na kraju se reflektiraju indikatori mistagoškog pristupa koje čine liturgija, dijakonija, koinonija i martirija. U drugome dijelu radnje izloženo je kvalitativno istraživanje i prosudba unutar kojeg je prikazana metodologija istraživanja, rezultati i pojedinačna prosudba, te osvrt i komentari na temelju istraživanja. U trećemu dijelu radnje koji se odnosi na usmjerenja katehetsko-mistagoškog rada predočene su temeljne smjernice i prijedlozi za konkretan rad u župi, te su dani praktični primjeri i radni predlošci za župnu katehezu adolescenata.
U vlastitome istraživačkome radu korišteno je kvalitativno istraživanje koje uključuje pitanja otvorenog tipa, mogućnost osobne i dubinske komunikacije u istraživačkim fokus-skupinama. Kvalitativno istraživanje provedeno je među 43 adolescenata u osam istraživačkih skupina i župnih (katehetskih) zajednica osam zagrebačkih dekanata. Pitanja na koja su odgovarali adolescenti (vjeroučenici) odnosila su se na njihov odnos prema župnoj katehezi, na njihova iskustva vezana uz sakrament potvrde, na problem udaljavanja (dijela) mladih nakon primanja sakramenata kršćanske inicijacije, na njihovo osobno iskustvo Boga u konkretnom životu, te na vjerničko iskustvo vezano uz liturgiju, dijakoniju, koinoniju i martiriju. Zbog naravi kvalitativnog istraživanja spoznaje vezane uz ovo istraživanje ne odražavaju shvaćanje većine adolescenata, nego manjeg uzorka iskrenih vjernika aktivnih u svojim župama. Na taj način bilo je moguće doći do dubine problematike i novih uvida.
Najveću vrijednost u provedenom kvalitativnom istraživanju predstavljaju sami citati – misli vjeroučenika u raznolikosti, širini i dubini odgovora, te situacija unutar kojih se iščitava fenomen mistagogije, te osobnog i zajedničkog hoda u vjeri. Adolescenti su svjesni problema udaljavanja određenog broja mladih od Crkve, a kao uzrok toj pojavi navode problem neprimjerene, najčešće prerane dobi, utjecaj društva i medija na mlade, te problem komercijalizacije vezane uz darivanje. Uspoređujući vlastitu vjeru u djetinjstvu i sada u mladenaštvu, adolescenti ističu kako više promišljaju o vjeri, kako je sadašnja vjera osobne prirode, smatraju ju svojom. Na razvoj njihove vjere najviše su utjecali roditelji, vršnjaci i skupine u župi. Adolescenti susreću iskustvo Boga u svome života najčešće u situacijama koje se mogu opisati graničnima. Spoznaje vezane uz indikatore crkvenosti pokazuju načelnu otvorenost adolescenata prema iskustvu kršćanske vjere, ali bi trebalo više raditi na stvarnom i sustavnom uvođenju u kršćansku vjeru unutar svih indikatora crkvenosti, na adolescentima blizak, kvalitetan, poticajan i prepoznatljiv način.