Događaj je organizirala općina Bednja, Župa Bednja te Biskupijska knjižnica Varaždin čije je voditeljica Irena Gotal i moderirala obilježavanje.

Predstavljanju su nazočili umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, župnik Neven Blažon, svećenici iz dekanata, umirovljeni svećenici te predstavnici općinskih vlasti predvođeni načelnikom Damirom Poljakom. Događaj je obogaćen i nastupom KUD-a Genc iz Bednje te interpretacijom Poljakovih stihova; Mario Šeruga pročitao je stihove Poljakove pjesme Zvanje moje, a Dragica Žimbrek Planite b’jeli ognjevi duše. Događaj je okupio lijepi broj posjetitelja.

Na početku obilježavanja sve je pozdravio biskup Mrzljak prenijevši okupljenima i pozdrave varaždinskog biskupa Bože Radoša. Biskup Mrzljak prisjetio se i svojeg iskustva s Poljakovom poezijom koju je čitao još kao sjemeništarac te istaknuo kako su upravo stihovi u kojima je pjesnik govorio o odabiru svog životnog zvanja ostavili na njega duboki dojam.

Župnik Blažon također je pozdravio sve nazočne rekavši kako je ova obljetnica bila prilika da se u pjesnikovu rodnom mjestu predstavi njegov životni put i djelo koje je ipak ostvario daleko od rodnog kraja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Prisjetio se i susreta s kardinalom Vinkom Puljićem koji je 2020. godine s biskupom Mrzljakom posjetio župu Bednja sa željom da posjeti mjesto i kraj iz kojeg je potekao vrijedan i zaslužan svećenik koji je djelovao u njegovoj nadbiskupiji.

Načelnik Damir Poljak istaknuo je u uvodnom pozdravnom obraćanju da je obilježavanje 100. obljetnice smrti Izidora Poljaka u njegovoj rodnoj Bednji potaknula želja da se oživi sjećanje i produbi znanje o zaslužnom Bednjančanu koji je ostavio veliki trag kao svećenik, ali i kao hrvatski književnik i pjesnik u srcima mnogih ljudi jer ga je svećenički poziv odveo daleko od rodnog kraja, a pisana riječ koju je ostavio u svojim pjesmama ponovno povezala s domovinom.

Nakon uvodnih pozdrava nazočni su kroz izlaganje preč. Anđelka Košćaka upoznali životni put i rad Izidora Poljaka. Preč. Košćak je oslikao Poljakov put od rodne Bednje do posljednje župničke službe u novoosnovanoj župi Buću pokraj Brčkog. Koristio je pritom povijesne izvore, arhive, spomenice, školske dokumente, kao i tekstove koje je Poljak pisao i izdavao u raznim časopisima. Vrlo je pažljivo rekonstruirao vjerski, socijalni i društveni kontekst Poljakovog života oživljujući njegove suvremenike, od župnika Leopolda Vojske i kapelana Ivana Kropeka u rodnoj Bednji, crkvene i književne suvremenike okupljene oko Hrvatskog katoličkog pokreta i biskupa Antuna Mahnića, sve do nadbiskupa Stadlera u Sarajevu koji ga je 1907. godine zaredio za svećenika te mu povjerio mnoge odgovorne službe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Književni kritičar i urednik Milan Bešlić predstavio je novo izdanje Poljakovih Izabranih pjesama koje je uredio. Na naslovnici izdanja je portret Izidora Poljaka, rad izv. prof. art Tomislava Buntaka s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, koji je i nazočio obilježavanju u Bednji. Predgovor izdanju je napisao vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić u kojima je zahvalio priređivačima i izdavačima ove zbirke Poljakovih pjesama koja postaje doprinos nastojanjima da se ispravi svojevrsna kulturna nepravda prema Poljaku kao pjesniku kršćanskog nadahnuća te da se njegov rad vrednuje po snazi njegove umjetnosti.

Upravo je to istaknuo i urednik Bešlić kao temeljnu vodilju u priređivanju ovog izdanja naglasivši: „Izidor Poljak je hrvatski književnik i pjesnik neovisno o tome je li on svećenik i ovo izdanje ima namjeru govoriti upravo o književnoj vrijednosti Izidora Poljaka…Ovo djelo govori o književniku i pjesniku koji je svojom službom svećenika svjedočio svoju vjeru na visokim književnim vrijednostima i to je najveći dar ove knjige.“

Bešlić je predstavio Poljaka kao umjetnika riječi iznijevši ukratko motive koji su okupirali njegovu književnu dušu i kojima je stvarao svoj književni opus. Ponajprije je istaknuo motive zavičaja i majke. „Majka mu je metafora užeg i šireg zavičaja, njegova identitetska ovozemaljska komponenta je u Bednji, u Hrvatskom zagorju, i kroz tu metaforu on u širem kontekstu gleda svoju domovinu Hrvatsku. U njegovim pjesmama evidentna je ljubav prema zavičaju, on svojim emocijama tangira i dodiruje prostor obraćajući se majci, stvarajući vizualne, emocionalne i ekspresivne metafore kojima uspostavlja komunikacijske kanale s čitateljima u kojima oživljuju Poljakove riječi“, rekao je Bešlić.

Druga motivska skala koju je predstavio urednik jest Bog i vjera. „On u tim pjesmama iskrenim svjedočanstvom pokazuje da je on djelo Božje, prvenstveno kao čovjek. I u svojim mladenačkim godinama kada bira životni poziv iznosi svoje dvojbe između ovozemaljskog puta koji osjeća kao ljudsko biće i puta na koji ga uzdiže njegova vjera u Boga. U njegovim pjesmama čitamo osjećaje prema ženi, ali i spoznaju kako ga ti osjećaji udaljavaju od Boga“, kazao je Bešlić o ovim motivima zaključujući kako su te pjesme izabrane u Zbirci ponajprije zbog svoje pjesničkog izričaja i književne vrijednosti.

Društveno socijalna komponenta čini treću kategoriju motiva Poljakovog pjesništva koja svjedoči o njegovom velikom osjećaju za bližnjega, rekao je nadalje Bešlić zaključujući s četvrtim religioznim motivima u kojem možemo najizvrsnije vidjeti kako Poljak u bližnjem vidi Krista. Završno je Bešlić spomenuo kako Hrvatskom društvu književnika tek predstoji rad na valorizaciji i pravednom uvrštavanju Poljaka u korpus hrvatske književnosti.