U bistričkom Karmelu proslavljena sv. Terezija Avilska

Euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi predslavio je o. Zrinko Nikolić, monfortanac, a u koncelebraciji je bio i vlč. Antun Motočić.

U propovijedi o. Zrinko ukratko je prikazao lik sv. Terezije, događaje njezina života koji su je najviše oblikovali, njen hod prema Bogu i naposlijetku ono što je željela prenijeti svojim duhovnim kćerima.

Između ostalog, govoreći o njenom obraćenju i viđenju pakla, jednoj od najvećih milosti koje joj je Bog udijelio, o. Zrinko istaknuo je kako je upravo nakon toga sv. Terezija postala jaka, počela se kloniti puta osrednjosti i potpuno se predala Bogu. Osniva samostane, putuje cijelom Španjolskom. Ni jedna zapreka, poteškoća, protivljenje nisu je zaustavili. „Ali, znala je Terezija da to ne može svojim silama, znala je Terezija da joj je potrebno potpuno, neprestano pouzdanje u Boga, potpuna, neprestana molitva. … Kada nam Gospodin iskaže milost da se Njegova ljubav utisne u naše srce, sve je lako.“

Ono što je bitno, pojasnio je o. Zrinko, a što možemo vidjeti i u Terezijinu slučaju, upravo je razlika između neodređene vjere da Bog postoji i vjere da nas Bog ljubi upravo ovakve kakvi jesmo. Terezija je vjerovala da je Bog ljubi. „Moje mjesto je u paklu ali Bog silazi u moju bijedu, u moj grijeh, otkupljuje me, jer me voli. Nisu to moje zasluge nego je to besplatna i čista Božja ljubav. … Ova spoznaja iskustveno proživljena, koja nije samo intelektualna nego i iskustvena, vodi čovjeka ka miru i nutarnjoj slobodi da čini za Boga velike stvari.“

„Molimo danas sv. Tereziju Avilsku“, nastavio je Nikolić, „da nam da vjernost, vjernost Bogu. Vjernost u traženju Boga. Odlučnost. Jer, u duhovnom životu često puta živimo u tami noći, tami duha, tami osjetila. Tami kada nema utjehe i kad se čini da nam je Gospodin jako daleko, možda i da nas je ostavio. Reći će sv. Leopold Mandić da neprokušana krepost ne vrijedi ništa. One koje Bog odredi za borbu i za spasenje duša i Bog sam ne da da stoje u miru. Ako ti je poziv da spašavaš duše, onda Bog ne želi da si u miru nego da ratuješ. Da moliš, postiš, da dobro iskorištavaš svoje vrijeme, da budeš potpuno poslušna, i Bogu i poglavarima, da se baviš djelima milosrđa…“

Na kraju propovijedi o. Zrinko čestitao je svetkovinu sv. Terezije Avilske, crkvene naučiteljice, sestrama u Karmelu kao i okupljenim vjernicima, potaknuvši ih da promatrajući nju uče kako živjeti s Gospodinom i kako biti svjedokom Božje ljubavi, Njegove prisutnosti i Njegovog djelovanja u svakodnevici.