Misnim slavljem i obredom uvođenja u službu novoimenovanoga župnika predsjedao je izaslanik đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. Vladimir Dugalić, kanonik Prvostolnog kaptola iz Đakova. U Misnom slavlju su sudjelovali vjernici Župe Bošnjaci, kao i vjernici filijalne zajednice sa Topole.

Prije početka misnog slavlja okupljene je župljane u slavlje uveo voditelj ministrantske skupine, Franjo Knežević, student Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, spominjući najvažnije dijelove samoga slavlja.

Uslijedilo je potom misno slavlje na početku kojega je novi župnik pred nadbiskupovim izaslanikom obnovio svoja svećenička obećanja koja je prvi put izrekao kod svećeničkog ređenja. Dekret o imenovanju novoga župnika pročitala je Svjetlana Šokić, dok je ključ crkve novomu župniku donio čika Ivo Bilić. Novi je župnik potom poškropio blagoslovljenom vodom okupljene vjernike, svoje župljane. Odao je počast oltaru te okadio oltar, križ i sliku zaštitnika ove župne zajednice.

Uslijedila je Liturgija riječi za vrijeme koje je prvo čitanje pročitao Robert Župarić, član ekonomskog vijeća i predstavnik zajednice iz Topole, a drugo čitanje Katarina Bertić, predstavnica župne zajednice u Bošnjacima. Evanđelje je navijestio novi župnik.

U svojoj homiliji mons. Dugalić je najprije donio jednostavnu sliku iz svagdanjeg života: sliku točka od bicikla. Usporedio ga je sa jednom župnom zajednicom koja ima svoje granice, svoj teritorij (kao i točak svoje vanjski obruč i gumu). Zatim su tu žbice – koje mogu biti jače ili slabije, gusto ili rijetko nanizane (što je slika župljana – manje ili više aktivnih u župnoj zajednici). Slijedi potom onaj središnji dio u kojemu se sve te žbice sastaju, koji ih sve povezuje, okuplja, učvršćuje. Taj dio je slika crkve, oltara, svetohraništa, slika samoga živog Isusa Krista, ali onda i svećenika (župnika) koji je tu u njegovo ime.

Tumačeći evanđeoski odlomak, za koji je istaknuo kako je prikladan za to slavlje, u jednom je trenutku posebno istaknuo Petrovo srce koje je, iako slabo i grešno, bilo ipak tako jednostavno, otvoreno, neposredno, direktno, koje je imalo iskustvo zatajenja Učitelja s jedne strane, ali i iskustvo Učiteljeva milosrđa s druge strane. U takvo srce Isus ima povjerenja, s takvim srcem računa, takvom Petru on povjerava svoju Crkvu. Crkvu koja je Isusova, ali u kojoj Petar ima vlast koja mu dolazi od samoga Isusa. Protumačio je zatim, nadahnut evanđeoskim odlomkom, i ulogu svećenika u zajednici vjernika, koja proizlazi iz Petrove službe i vlasti koju mu je Isus povjerio.

Nakon propovijedi, novi je župnik položio ispovijest vjere praćen poklikom vjernika: „Vjerujem, amen!“ Nakane Molitve vjernika izrekla je Vlatka Mišić, a na koncu misnoga slavlja novom župniku je dobrodošlicu u ime svih župljana izrekla Nevenka Nedić, dok je Lidija Juzbašić uručila cvijeće.

Na koncu se svima obratio i novi župnik, vlč. Levaković, ističući da „iako smo u službi različiti – od svećenika, časnih sestara, kateheta, čitača, ministranata, pjevača, čistača, itd. – svi smo jedno Tijelo, Isusova Crkva, svi smo međusobno braća i sestre. Svaki ud toga tijela, svaki krštenik je važan! Posebno oni najslabiji, najranjiviji među nama“.

U tome duhu novi je župnik pozvao „na suradnju u izgrađivanju/obrađivanju ovoga komadića Vinograda Božjeg – ove Crkve Božje u Bošnjacima, koja je dio Mjesne Crkve Đakovačko-osječke, predvođene našim nadbiskupom Đurom, a onda i Sveopće Crkve predvođene ‘Petrom naših dana’ – papom Franjom. Tu su Božju njivu do sada obrađivali toliki vrijedni svećenici i đakoni, tolike redovnice, toliki župljani. Mi ćemo samo tako zauzeto to nastaviti činiti. Činiti – Petrovim srcem“.

Na kraju je novi župnik zamolio zajednicu da moli za njega i njegovo služenje među njima. Zajednici je obećao svoje molitve.

Okupljena župna zajednica je potom molila molitvu za vlastitoga župnika. Nadbiskupov izaslanik je novom župniku povjerio predsjedateljsko mjesto – s kojega je on udijelio prvi svečani misni blagoslov. Novi se župnik nakon misnog slavlja zadržao ispred crkve pozdravljajući prisutne župljane.

Za vrijeme misnoga slavlja kod oltara su posluživali ministranti čija skupina broji i do četrdeset članova, pjesmom je slavlje animirao župni zbor pod vodstvom s. Serafine Funarić, dok je u sakristiji te nedjelje svime ravnala s. Paskala Križan.