Svečano euharistijsko slavlje predvodio je duhovnik u Biskupijskom misijskom sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli preč. Josip Kolega, a suslavio je župnik domaćin vlč. Marcin Madej.

Nakon različitih liturgijskih i duhovnih sadržaja održanih u trodnevnoj pripravi, na samu svetkovinu svečanost je započela svečanom procesijom s kipom sv. Servula iz crkve Mater Misericordiae. Procesija je proteklih godina zbog pandemije bila izostavljena.

Uz zvuke limene glazbe, vjernici svih uzrasta obučeni u povijesne odore bratovština nosili su kip sv. Servula, antikne kandelabre te zastave bratovština koje su tijekom povijesti djelovale u tom gradiću sjeverozapadne Istre. Na trgu ispred crkve, predslavitelj preč. Kolega, izrekao je i udijelio blagoslov gradu i polju.

Procesija je potom nastavila uzbrdo, put župne crkve sv. Servula. U toj velebnoj kasnobaroknoj crkvi misi je nazočilo mnoštvo vjernika iz Bujštine i obližnjih župa, te predstavnici mjesne gradske vlasti, na čelu s gradonačelnikom Fabriziom Vižinitinom. Članovi mjesnog Vatrogasnog društva u proslavi su sudjelovali u svečanim odorama.

Predslavitelj se je u homiliji, koju je izrekao na hrvatskom te odmah potom i u sažetom obliku na talijanskom jeziku, osvrnuo na prikaz zmaja koji se u kiparskom prikazu sv. Servula nalazi ispod njegovu nogu.

„Taj zmaj predstavlja duševnu bolest društva – nihilizam, koji nam govori da ništa više nema smisla. To najviše pogađa mlade, među kojima se sve više javlja uvjerenje da ne postoje vrednote za koje vrijedi živjeti; kao da, primjerice, pošten rad i žrtvovanje više nemaju smisla. Krist nam govori da ljubav, koju je on pokazao i preko mučenika ima duboki smisao. Njegova pobjeda nad smrću daje duboki životni smisao svakome čovjeku, daje smisao braku koji je u krizi, mladima koji nemaju volju ništa činiti, jer su obuzeti nihilizmom. Pod utjecajem nihilizma ništa više ne može pomoći međuljudskim odnosima u ovome društvu koje se temelji na zajedništvu među ljudima. Krist donosi danas Radosnu vijest“, rekao je. Citirao je i riječi koje je jedan osuđenik, prema svjedočanstvu jednog svećenika, izrekao prije smrti u Auschwitzu, „Premalo sam ljubio!“

„Ljubav je snaga koja dolazi od Boga, S Bogom možemo ljubit sve ljude, a bez Boga, zatvoreni u svoje ‚ja‘, možemo ljubiti samo sebe“, istaknuo je propovjednik.

Čestitavši okupljenima blagdan njihova zaštitnika zaželio je svima da budu, poput sv. Servula, nositelji „sensum fidei“, nositelji osjećaja kako je lijepo živjeti, kako je lijepo imati djecu, biti u braku, kako je lijepo biti muškarac ili žena.

Za te se vrijednosti potrebno boriti, jer inače završavamo u apsurdnom nihilizmu u kojem čovjek postaje broj. Krist je uskrsnuo za sve nas, idimo ususret Pedesetnici kada će Duh Sveti sići na sve nas – zaključio je preč. Kolega.

Župnik Madej je prije završnog blagoslova zahvalio svima koji su se okupili, a napose je izrazio zahvalnost župnim suradnicima za pomoć pri organizaciji svih momenata ovogodišnje proslave sv. Servula. Misa je, kako je to uobičajeno, bila dvojezična, te su se izmjenjivali dijelovi na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Misa je završena blagoslovom s relikvijama sv. Servula a nakon toga je uslijedio ofer.

Od četvrtka 26. svibnja do subote 28. svibnja, svake večeri s početkom u 19 sati, u crkvi Majke Božje od Milosrđa održavali su se raznovrsni sadržaji u okviru trodnevne duhovne priprave. Prve večeri misu je predslavio vlč. Zoran Cetinić, župni vikar u Cerovlju, Borutu i Grimaldi. Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je predmolila Udruga Otvoreno srce. Druge večeri misu je predslavio  vlč. Karol Homieja, župnik u Višnjanu, a posljednjeg dana don Josip Mašina, župnik u Roču, Lanišću i Humu.

Sveti Servul (Trst, oko 270 – Trst, 28. svibnja 284.), osim što je zaštitnik Buja, suzaštitnik je grada Trsta zajedno sa sv. Justom. Rođen je u kršćanskoj obitelji. Još kao mladić napustio je grad da bi se povukao u pećinu na Krasu iznad Trsta. Tamo je u samoći i molitvi proveo godinu i devet mjeseci. Vratio se u Trst gdje je počeo činiti čuda: izliječio je opsjednutog, ozdravio mladića od jakih vrućica te arhitekta koji se bio ozlijedio padom sa skele. Istovremeno je preobraćivao mnoge žitelje na kršćanstvo što nije odgovaralo gradskom upravitelju Giuniliju koji ga je dao uhititi. Osuđen je i mučen. S obzirom na to da ga mučenja nisu slomila, naposljetku je izveden izvan gradskih zidina i ubijen mačem. Iste se noći majka Klemencija pobrinula za dostojanstveni ukop. Njegove se relikvije čuvaju u katedrali sv. Justa u Trstu.