Župnik Ocvirk u propovijedi je govorio o sv. Farnju Saleškog kao svecu koji se istaknuo kao navjestitelj evanđelja putem tiska, ali i kao utemeljitelj reda sestara Pohođenja Marijina i duhovni vođa. Napisao je popularna djela iz kršćanske duhovnosti kao „Uvod u pobožni život ili Filoteja“ i „Rasprava o ljubavi ili Teotim“, a dopisivao se s tisućama osoba. Svoja pisama započinjao je usklikom: „Živio Isus!“, a zatim je donosio poticaje i upute kako živjeti kršćanskim životom a da se ne postane redovnik ili monah. U duhovnom životu potrebno je imati duhovnog vođu koji potiče da u svakom staležu treba biti pobožan, njegovati molitveni i duhovni život. Da se ostane u zdravoj pobožnosti u tome je vrlo važna poslušnost, izvršavanje svojih staleških dužnosti i razboritost.

Zbor sestara milosrdnica pjevao je misu Lujze Kozinović, koja je na posveti crkvice Corpus Domini 20. srpnja 1941., izvodila istu misu, a na završetku izveo je mali koncert božićnih pjesama.

Proslavi blagdana prethodila je trodnevnica koju je predvodio rektor Pavao Crnjac. U prvom danu istaknuo je preporuku sv. Franje Saleškog: živi vedro i živi radosno. Duhovnost sv. Franje temelji se na dobroti Božjoj i uvjerenju da svoj mir srce nalazi samo kad živi u skladu s voljom Božjom. Danas je čovjek pogođen depresijom i tjeskobom pa mu je potrebno slijediti te poticaje sv. Franje Saleškog. U drugome danu razvijao je misao kako prihvatiti samoga sebe. Često smo puta umišljeni, kaže sv. Franjo, i mislimo i želimo biti dobri anđeli, a zaboravljamo da smo ljudi i da trebamo biti dobri muževi i žene. Trećega dana duhovne priprave rektor Crnjac istaknuo je pozdrav sv. Franje: „Živio Isus!“ Taj pozdrav za njega nije bio samo usklik pohvale već u sebi sadrži program. U središtu njegove duhovnosti je Isus, Sin Božji, koji je postao čovjekom za nas. I sva njegova pedagogija ide za tim da Isus uzme svoje mjesto u našem životu i da ga osvoji. Živjeti za Isusa znači pomaknuti svoj ja, svoj ego u pozadinu i učiniti Isusa središtem rada koji traje cijeli život. U tome su vrlo važne vježbe „malih kreposti“: strpljivost, blagost srca, prijaznost, ljubaznost, podnošenje vlastitih nesavršenosti i sl.

Na kraju blagdanske mise Zbor sestara milosrdnica izveo je mali koncert božićnih duhovnih pjesama. Na programu su bile pjesme hrvatskih i stranih skladatelja: Hajdemo svi Betlehemu, Radujte se narodi, Piva mati ditešce, Gavotte, O spavaj, dijete, Na Bože narodzenie, melodije u kvartetu uz flaute. Zborom je dirigirala s. Vlasta Tkalec a za orguljama je bila provincijalka s. Elizabeta Peršić. Prepuna kapelica vjernika s oduševljenjem je pratila cijeli program.