Đakovo, (IKA/TU) – Nakon 64 godine, na istome mjestu gdje su nakon 17. travnja 1945. komunisti/partizani počinili zločine, u prigodi Dana grada Đakova u đakovačkoj župi Svih svetih otkriven je 16. svibnja spomenik žrtvama komunizma Đakova i Đakovštine “Glava koja tone”, a obilježava najveću masovnu grobnicu u Đakovštini, koja do danas nije istražena – Župnu livadu u centru Đakova. “Glava koja tone” rad je akademskog kipara Antuna Babića iz Vinkovaca, a predstavlja nastavak izložbe “Žrtve Bleiburga i Križnog puta”, koju je Hrvatski sabor organizirao 1998. u Zagrebu. Stoga se na dan kada se obilježava sjećanje na žrtve Bleiburga s ovoga mjesta podsjećamo na sve žrtve komunizma, ne samo u Đakovu, već i na svim križnim putovima, rekao je voditelj programa Marko Slobođanac iz Budrovaca. Župnik i dekan župe Tomislav Ćorluka predvodio je molitvu za sve nedužne žrtve i blagoslovio spomenik i grobište, a nakon svečanosti njegova otkrivanja služio je misu zadušnicu u crkvi Svih svetih. U propovijedi se, između ostaloga, podsjetio kakva su vremena bila do prije 20 godina, što je kao tadašnji župni vikar i sam osjetio, kao i mnoštvo svećenika, bogoslova i redovnica, koji su tada bili građani drugoga reda.
Svečanost je započela “Lijepom našom”, a nakon toga uzvanike je pozdravio Ivo Tubanović, predsjednik Hrvatskoga društva političkih zatvorenika Podružnice osječko-baranjske i predsjednik đakovačkoga Ogranka, koji je podsjetio da u toj masovnoj grobnici još uvijek leži osamdesetak žrtava, rekavši da je 14. travnja 1999. državna Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava sastavila o tim zločinima i ovom grobištu zapisnik, a neki od članova komisije su među nama. Komisija je godine 2001. ukinuta, pa je to grobište do danas ostalo neistraženo. “Upravo to nas pogađa i vrijeđa – činjenica da i danas, 64 godine poslije, još uvijek neki nastoje zabranjivati ovakve skupove i prikrivati zločine komunizma skrivajući se iza tzv. ‘antifašizma’, što je nedopustivo. Zločin je zločin, bez obzira tko ga počinio. Fašizam i nacizam bili su zlo, no njihovi vođe su osuđeni. Komunistički režim je također bio totalitarni režim u kojem su počinjeni strašni zločini nad nedužnim ljudima i neistomišljenicima, no nitko do današnjega dana nije osuđen”, rekao je Tubanović. Uzvanicima su se obratili i predsjednik središnjice HDPZ-a iz Zagreba Alfred Obranić te dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva iz Zagreba prof. Šimun Penava, pohvalivši dugogodišnji rad i nastojanja HDPZ-ova Ogranka Đakovo. Dr. Vladimir Geiger, znanstveni savjetnik Hrvatskog instituta za povijest i voditelj znanstvenog projekta “Ljudski gubici Hrvatske u II. svjetskom ratu i poraću”, istaknuo je da je “komunistički obračun sa stvarnim i pretpostavljenim protivnicima bez razlike, institucionalan ili izvaninstitucionalan, u tijeku II. svjetskog rata i u poraću, bio masovan i nemilosrdan”. “Represija i zločini nad poraženima i neprijateljima činjeni su na temelju donesenih odluka, uredaba i zakona ili izravnog ili neizravnog naloga sudionika partizanskog pokreta i članova KP Jugoslavije. Istodobno su česta pojava i izvansudske represije i zločini. Masovne likvidacije “neprijatelja” 1945. izvođene su očito na temelju prethodnih odluka najužeg partizanskog/partijskog vodstva, uključujući i Josipa Broza Tita”, rekao je Geiger. Osvrnuo se i na činjenicu da je pojave “čišćenja” bilo i u zapadnoj Europi, ali je ono provođeno sudskim i upravnim mjerama. U Jugoslaviji je taj proces bio bitno drugačiji, jer je masovna ubojstva neposredno poslije rata organizirala i izvela država, a ne osvetoljubivi pojedinci ili skupine. Spomenik su otkrila djeca žrtava komunizma – Kata Bičanić r. Đanić iz Đakovačkih Selaca i Mladen Đaković iz Đakova.