Đakovo, (IKA) – Iz dijecezanskoga prezbiterija Đakovačke i Srijemske biskupije Gospodin je pozvao k sebi i šestoga svećenika ove godine. U 92. godini života i 67. godini svećeništva u nedjelju 5. listopada umro je u Svećeničkom domu u Đakovu umirovljeni svećenik Mato Petrović. Postaje sprovodne liturgije na gradskome groblju u Đakovu predvodio je 6. listopada pomoćni biskup Đuro Hranić. U nazočnosti dijecezanskoga biskupa Marina Srakića i 45 svećenika, u obredima je sudjelovalo i 20 redovnica, stotinjak vjernika, većinom iz župe Veliškovci-Gat, rodbina te zajednica Bogoslovnoga sjemeništa, koja je predvodila liturgijsko pjevanje. U ukopnoj homiliji biskup Hranić orisao je glavne crte života pokojnoga svećenika, istaknuvši kako osnovni kršćanski smisao života dolazi “iz budućnosti”, prema kojoj je usmjeren svaki kršćanski vjernik. Tako uskrsnuće i vječno zajedništvo s Bogom osmišljava zemaljsku ljudsku egzistenciju, a ujedno je i osnovni sadržaj naviještanja koju svojom službom u zajedništvu Crkve ostvaruju svećenici. Misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali predvodio je biskup Srakić, a suslavili biskup Hranić i 21 svećenik, među kojima i pokojnikov nećak vlč. Berislav Petrović. Biskup Srakić posebno je istaknuo značenje svećeničkoga predanja Bogu, spomenuvši i pokojnikov primjer, njegov iskreni molitveni duh i predano svećeničko zauzimanje. Povezujući činjenicu da su, u svega nekoliko mjeseci u biskupiji umrla šestorica svećenika te da je istoga dana, kada se opraštaju od pokojnoga Mate Petrovića u Đakovu preminuo još jedan svećenik, mons. Vilim Hirschenhauser, biskup je sve pozvao da od Boga “izmole” novih svećeničkih zvanja koji će nastavljati djelo apostolata onih svećenika koje, nakon njihova plodna rada, Gospodin odluči pozivati u vječni život. Mato Petrović rođen je 19. rujna 1912. u Bukovlju kraj Slavonskoga Broda. Nakon osnovne škole u Vranovcima pohađa realnu gimnaziju u Slavonskom Brodu, gdje je maturirao 1931. Svećeničku formaciju i studij pohađao je u Đakovu, a za prezbitera je zaređen 1937. Pastoralnu službu započinje kao kapelan u Bošnjacima, a već 1938. nastavlja kao župni upravitelj u Svilaju. Godine 1945. odlazi na službu u Zagrebačku nadbiskupiju gdje ostaje do 1951. Vrativši se u biskupiju prihvaća službu župnoga upravitelja u Novim Banovcima, a 1956. u Bapskoj. Od 1963. sve do umirovljenja 1987. upravlja župom Veliškovci. Kroz 15 godina (1971-1986) vršio je i službu dekana Donjomiholjačkoga dekanata. Umirovljeničke godine proveo je u Petrijevcima, Sutivanu, a ponajviše u biskupijskome Svećeničkom domu, okružen brigom i služenjem sestara Sv. Križa te subraće svećenika u Đakovu.