Daruvar, (IKA) – U Pučkoj knjižnici i čitaonici u Daruvaru predstavljena je 22. siječnja knjiga “Biskup Josip Salač” dr. Vjenceslava Herouta iz Daruvara i prof. Marijana Lipovca iz Zagreba. Svečanost je otvorio ženski pjevački zbor župe Presvetog Trojstva pod ravnanjem prof. Vande Cegledi. Moderator programa i urednik knjige kancelar Požeške biskupije Ivica Žuljević, pozdravio je požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, svećenike, redovnice, daruvarskoga gradonačelnika Zvonka Cegledija, predstavljače knjige dr. Stjepana Kožula i mr. Anđelka Košćaka, autore i druge prisutne. Kratko je opisao knjigu u njezinim tehničkim sastavnicama, koja na 140 stranica, u tri poglavlja prikazuje lik biskupa Josipa Salača, tiskana u nizu “Povijesna knjižnica Požeške biskupije” (Bibliotheca Historica Dioecesis Poseganae).
Vicerektor u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu mr. Anđelko Košćak predstavio je prvi dio knjige, koji je napisao Daruvarčanin Vjenceslav Herout. Ukratko je dao pregled povijesnih zbivanja na pakračko-daruvarskom području u doba turskih osvajanja i pustošenja, događanja nakon oslobođenja od Turaka u 18. i 19. stoljeću, doseljavanje obitelji Salač iz Češke u Pakračku Poljanu a kasnije u Daruvar, smrt roditelja Josipa Salača, njegovo školovanje, odabir svećeničkog zvanja i kapelanskih dana u Daruvaru. Kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog dr. Stjepan Kožul predstavio je dugi dio knjige iz pera Marijana Lipovca iz Zagreba. U šest naslova prikazao je život i djelo dr. Salača: služba vjeroučitelja u Zagrebu i Sisku; dolazak u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu, komunistički progon, suđenje i robijanje u Staroj Gradiški; župnička služba u Suhopolju i Cabuni; vicerektor i duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu; kanonička i biskupska služba te njegova smrt. Potom je govorio o trećem dijelu knjige u kojem su prilozi i svjedočanstva pojedinih suvremenika biskupa Salača, posebno istaknuvši dva njegova razgovora za Glas Koncila, kao duhovnika u Bogosloviji i nakon imenovanja za biskupa.
Prisutnima su se zatim obratili autori knjige. Herout je istaknuo kako je prije desetak godina, pišući knjigu o daruvarskoj župnoj crkvi i istražujući arhive, doznao nešto više o Salaču te je tada spoznao kako je tom čovjeku nanesena velika nepravda jer je sustavno u Daruvaru bio zanemarivan, njegovo ime i djela bili su prešućivani u daruvarskom tisku više od pola stoljeća, ni spomena prigodom imenovanja za pomoćnog zagrebačkog biskupa i njegove smrti. Zahvalio je biskupu Škvorčeviću na potpori da knjiga ugleda svjetlo dana, osobito na činu proglašenja “Godine biskupa Josipa Salača” za daruvarske župe o stotoj obljetnici njegova rođenja, jer je na taj način Salač iz zaborava ponovno vraćen u rodni grad i hrvatsku javnost. Lipovac se prisjetio prvih dogovora oko rada na budućoj knjizi, svojih istraživanja u arhivu Zagrebačke nadbiskupije te brojnih dopisivanja s Heroutom kako bi uskladili svoja područja rada. Istaknuo je kako, osim biskupa Josipa Langa, ni o jednom pomoćnom zagrebačkom biskupu ne postoji knjiga doli sada o biskupu Salaču, koji je od svih pomoćnih biskupa u 20. stoljeću najkraće bio u biskupskoj službi. Zahvalio je Požeškoj biskupiji i biskupu za ovaj projekt jer su time pokazali koliko cijene duhovne velikane u tom dijelu Slavonije te zaželio da i drugdje bude interesa i sluha za zaboravljene povijesne osobe kako bi bilo manje nepoznavanja povijesti a boljeg razumijevanja sadašnjosti.
Biskup Škvorčević istaknuo je činjenicu da su dvojica laika imala hrabrosti uhvatiti se u koštac s jednom tako slojevitom osobom kao što je Josip Salač i istaknuo da su svećenici, pa i oni koji su stručno osposobljeni u povijesnim znanostima, nerijetko sporiji u odlukama da se prihvate pisanja o nekoj crkvenoj osobi, jer gledaju iznutra i pribojavaju se njezine osobno-duhovne složenosti. Istaknuo je da zbog toga dugujemo tim veću zahvalnost piscima knjige o biskupu Josipu Salaču i trudu da nam na temelju arhivskih izvora i svjedočanstava pojedinih ljudi prikažu njegov lik. Čestitao im je na uspjelom djelu. Spomenuo je da je Požeška biskupija prihvatila urediti i izdati tu knjigu te joj i na taj način dala određenu crkvenu dimenziju, kako to zavrjeđuje životopis jednog crkvenog čovjeka.
Biskup je podsjetio na rođenje Josipa Salača na taj dan prije sto i jednu godinu i ustvrdio da je on konačno rođen u onom trenutku kad je svojim otvorenim srcem povjerovao u Boga, otkrio dublji smisao svoga postojanja, izišao iz svojih mladenačkih sumnji, odlučio postati svećenik i uložiti svoj život u služenje drugima. Možda upravo to Salačevo rođenje u vjeri i opredjeljenje za Boga nije bilo zanimljivo nekima u Daruvaru te se o njem dugo šutjelo, ali je unatoč svemu radosna činjenica što se u Daruvaru dogodio zahvat Božji u Josipu Salaču, što ga je on pokrenuo svojim Duhom, te je potaknuo sve da zajednički još jednom zahvale Bogu što je dao toga velikana duha za teška vremena, u kojima je znao čvrsto stajati na Božjim pozicijama i na strani čovjeka.