U Dnevniku Hrvatskoga katoličkog radija od 18. rujna 1997. glavni urednik Informativne katoličke agencije osvrće se na pisanje o Majci Tereziji u najnovijim brojevima "Glasa Koncila" i "Globusa"

“JAO VAMA KAD VAS SVI BUDU HVALILI!”
(Lk 6,26)

“Glas Koncila” ovaj put nije “skakao pred rudo”. Svojim komentarom pod naslovom “Milosrđe ili revolucija” kao da je predusreo ono što u “Globusu” upravo piše Vladimir Cvitan pod naslovom “Sve su glasnije optužbe da je Majka Terezija novac namijenjen siromasima koristila za otvaranje samostana, a ne da bi im pomogla”. “Glas Koncila”, istina, nosi datum od 21. rujna, ali se u prodaji pojavio već u srijedu, 17. rujna, dok “Globus” koji se u prodaji pojavljuje tek danas, nosi sutrašnji datum. Komentar u “Glasu Koncila” primjećuje da se već čuju zamjerke kako Majka Terezija nije imala smisla za socijalna pitanja, nego je samo izravno pomagala ugroženim ljudima. Također se čuje da je na dar primala i tzv. prljavi novac, ne mareći za njegovo podrijetlo i da ga je odmah trošila za svoje siromahe. Komentator misli da Terezija Kalkutska doista nije poticala ni na revolucije ni na štrajkove, ali je uzdižući neprocjenjivu vrijednost svakoga ljudskog bića svjedočila protiv svih rješenja i poredaka u kojima je moguće čovjeka gaziti, ponižavati, izrabljivati i odbacivati. Tako je ona zapravo na proročki način tražila promjenu mentaliteta i neizravno, ali snažno vršila pritisak za humanija i socijalnija zakonska rješenja. Što se, pak, tiče tzv. prljavog novca, komentar napominje da to njoj nije bilo previše važno, jer je u podlozi toga njezina stava zacijelo stajala svijest da je i tzv. čisti novac prečesto plod nepravednog bogaćenja i ozakonjene pljačke, da po kršćanskom učenju sva bogatstva izvorno pripadaju svima i da ih svaki čovjek u krajnjoj nevolji smije upotrijebiti. Uostalom, kad se sve to zna o podrijetlu velikoga bogatstva u suvremenom svijetu, zar ima čistije upotrebe toga novca, nego da ga se nepovratno utroši u korist najugroženijih ljudi. Ne čekajući da države bogataše obuzdaju namećući im poreze u korist siromaha, Majka Terezija je to na svoj način činila odmah sada, ali ne da potvrdi nejednakost, nego da protiv nje proročki prosvjeduje.
U “Globusu” se, pak, javlja iz Londona Vladimir Cvitan s pregrštom već razglašenih prigovora svetosti Majke Terezije. Bilo bi zaista čudno da uz tako složnu potvrdu njezine duhovne veličine i cijeloga svijeta ne bude odmah i gorkih osporavanja. Zar nije Isus rekao: “Jao vama kad vas budu svi hvalili, jer tako su činili lažnim prorocima oci njihovi”. I Isusu su suvremenici podmetali nečasne namjere. To je samo još jedan znak da se je Terezija visoko suobličila Kristu. A prigovori su vrijedni ne da ih se pobija, nego da se dalje razmisli. Po Cvitanu, neki tvrde da je Terezija pomagala ljudima ne radi njihova dobra, nego za dobro svoga katoličkog Boga. Koješta. Možda ipak ima i vjernika koji još ne znaju da je i II. vatikanski koncil istaknuo kako Bog ne stvara čovjeka radi sebe, nego baš radi samoga čovjeka. Tko, dakle, pomaže ljudima uime toga Boga, pomaže im za njihovo dobro, radi njih samih. I sablažnjavaju se ti prigovarači što je Terezija vjerovala da je katolička vjera prava, jer bi time navodno ponižavala druge religije. Srećom su visoki predstavnici drugih religija nad njezinim odrom svjedočili da je nisu doživljavali kao protivnicu niti kao katoličku konkurenciju, nego su u njoj prepoznali utjelovljenje onih najviših ljudskih vrijednosti koje su njihovim religijama svetinje. Čude se da je bila protiv razvoda braka, a da je ipak imala mnogo razumijevanja za princezu Dianu. Ne znaju za staru izreku da je Katolička Crkva u teoriji nepopustljivo načelna, zato što vjeruje, a u praksi puna razumijevanja za ljudske slabosti, zato što ljubi. Čuju se i takvi koji nisu pošli skupljati odbačene umiruće po kalkutskim pločnicima, a sablažnjavaju se što Terezijine Misionarke Ljubavi ne bdiju stalno nad onima koje su pokupile da ih njeguju, nego si dopuste naći vremena i za molitvu. A da nema tih molitava, tko bi tim djevojkama dao snage tako se žrtvovati? Zanimljiva je i primjedba da Majka Terezija nije željela davati djecu na posvojenje ženama koje su sve učinile da same ne rode dijete, premda su to mogle. Zar su zaista posvojenja rješenje za one koje same neće rađati, nego čekaju da im druge žene rode djecu koju će posvojiti?
Što se, pak, tiče prigovora da je Majka Terezija od novca koji je na dar primala po svijetu gradila i samostane za svoje sestre, to je već očita zloba. Zna se da su samostani Misionarki Ljubavi najnužnije nastambe daleko od svake raskoši. Nijedna druga dobrotvorna ustanova, ni Crveni Križ – čak ni katolički Caritasi, ne troše tako mali dio novca s kojim raspolažu za svoje poslovne prostorije i administraciju. I u te svoje siromašne nastambe Misionarke Ljubavi prečesto, bez obzira prema sebi primaju siromahe i bolesne koje tog časa nemaju kamo smjestiti. Zar bi one morale spavati na pločnicima a ne podizati barem neki krov za siromahe, pa i za sebe?