Rijeka, 21. 3. 2002. (IKA) – Riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić uputio je poruku u povodu predstojeće svetkovine Uskrsa pod naslovom “Neka nam se sada dogodi uskrsnuće srdaca”. U poruci nadbiskup Devčić osobito progovara o Isusovu uskrsnuću kao temelju čovjekove nade. Bez nade čovjek gubi volju za životom “i pomalo umire”. No kada se takvom čovjeku ponovno vrati nada postaje drugačiji, počinje ponovno živjeti i sve promatra u drugom svijetlu. “Samo nada može u nama probuditi vjeru u sebe i u druge, uključujući i Boga; i samo nada osposobljava za primanje i davanje ljubavi. Tko se ne nada, nije sposoban ni za najmanja i najbeznačajnija djela, a kamoli za tako uzvišene i zahtjevne vrline kao što su vjera i ljubav”, piše nadbiskup Devčić. U dubini svih čovjekovih čežnji i žudnja jest nada u besmrtnost i nada u pomirenje. “Doista, sve naše nesigurnosti, strahovi, osamljenosti, sumnje, nepravde i neprijateljstva posljedica su problema povezanih s pitanjem o besmrtnosti i pomirenju. Ako ljudski život traje samo od kolijevke do groba, sve postaje nepodnošljivo relativno i tragično, da ne kažemo besmisleno. Pomislimo samo na bezbrojne nepravde koje toliki nevini u ovom svijetu trpe, i ako nema vječnog života, moraju zauvijek ostati bez zadovoljštine; pomislimo na činjenicu da bez vječnog života nije moguća afirmacija istinskog prava protiv prava jačeg, koje se u ovom svijetu tako bezobzirno nameće; pomislimo na duhovnu sljepoću koja nam, bez nade u vječni život, poput koprene zastire oči uma i srca, čineći nas nesposobnima za razlučivanje istine od laži, dobra od zla. Isto je tako svim našim nepovjerenjima, mržnjama, osvetama, ratovima, grabežima, ubojstvima, svemu što nas otuđuje od braće i Boga, kao i od sebe samih, uzrok podijeljenost koja se zove grijeh. I svemu je tome lijek Isusovo uskrsnuće, iz kojega, po nauku sv. Pavla, izviru vjera koja opravdava i izmiruje, nada u život i konačno spasenje, te ljubav koja ostvaruje ono što vjera i nada omogućuju”, piše nadbiskup Devčić. Na kraju svoj poruke nadbiskup Devčić upozorava na “pojavu sve raširenije beznadnosti u svijetu općenito i u našem društvu posebno” te da i “u krajevima koji se nazivaju kršćanskima, ‘civilizacija smrti’ sve više potiskuje ‘civilizaciju ljubavi’”. “Nije li uzrok tomu to što su se ljudi oslonili previše na sebe, a premalo na Boga; previše računaju na svoju moć, a premalo na snagu Krista uskrsnuloga, koji jedini može dati i učvrstiti nadu u ljudskim srcima? Nije li ta beznadnost posljedica toga što radije pjevamo hvalospjeve sebi, negoli Bogu?”, pita se nadbiskup Devčić. “Ako je to točno… nema nam druge nego poput sv. Pavla sve gubitkom smatrati zbog Isusa Krista, ‘da upoznam(o) njega i snagu uskrsnuća njegova’ (Fil 3, 10). ‘Upoznati’ znači: ‘iskušati’ i ‘posjedovati’”, piše nadbiskup Devčić. “Neka, u tom smislu, braćo i sestre, plod ovogodišnje proslave blagdana Kristova uskrsnuća bude upravo uskrsnuće naših srdaca na novu nadu. Bit će to najočitiji znak našeg budućeg i vječnog uskrsnuća, ali i početak one obnove koja nam je, sada i ovdje, svima toliko potrebna”, zaključuje nadbiskup Devčić. (j03528sa)