Dubrovnik, (IKA) – Zbornik radova “Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke diktature” predstavili su 10. prosinca u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku gospićko-senjski bsikup Mile Bogović, dr. Josip Dukić, povjerenik Splitsko-makarske nadbiskupije za Hrvatski martirologij, i mons. Ivan Šimić, povjerenik Dubrovačke biskupije za Hrvatski martirologij. Predstavljanju je nazočio i dubrovački biskup Mate Uzinić.
Mons. Šimić istaknuo je kako je dosad bilo ustanovljeno više komisija od strane države za istraživanje žrtava II. svjetskog rata i poraća, no nekako izgleda da vlasti nije stalo da se istraže do kraja žrtve i grobišta. To je dovelo do osnivanja Komisije HBK i BK BiH, a poticaj za to dao je prije 13 godina i blaženi papa Ivan Pavao II.
U Dubrovačkoj biskupiji već desetak godina postoje ozbiljna istraživanja, kazao je mons. Šimić, navevši kao primjer knjigu Joška Radice “Sve naše Dakse” te spomenuo kako su o žrtvama pisali i Augustin Franić, Hrvoje Kačić, Lujo Lešević, Franko Burmas i još neki. Istaknuo je kako je on uspio prikupiti popise koje su činili narodnooslobodilački odbori po raznim mjestima iz 1946., no ni ti popisi se u sebi nisu slagali. Radeći posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno na utvrđivanju broja žrtava, došao je do spoznaje da ih ima 3697, a od toga je samo 275 žrtava onih koji nisu rođeni na tom području, a tu su ubijeni. Sigurno je da će od te ukupne brojke biti odstupanja od nekih pet posto, jer se neka imena ponavljaju, neki su umrli od posljedica stradanja i sl, kazao je mons. Šimić. “Često se tvrdi da su istina i žrtva jamci budućnosti. Kad bismo se mi osvjedočili da je to tako, večeras mi ne bismo bili na ovom skupu jer bi se sve to već bilo učinilo i mi bismo imali žrtvoslov, popis grobišta i žrtava i obilježene grobove. Međutim, kod nas je vladao strah i predstavljanje ovog zbornika je prilika da se pobijedi 70-godišnji strah pred tim ubijanjem istine i plasiranjem laži”, zaključio je mons. Šimić.
Dr. Dukić rekao je kako su komunisti, da bi prekrili likvidacije koje su učinili partizani u ratu i poraću, istraživanje žrtava pretvorili u strogo nadzirane i tabu teme. Spomenuo je tri komisije koje su to istraživale, ali niti jedan popis nije cjelovit jer ne donosi osobe koje su ubijene od pripadnika partizanskih postrojbi. Padom komunističkog režima očekivalo se da će se to ispraviti. Nešto se i učinilo, osnovana je saborska komisija, na terenu su prikupljeni podaci od rodbine stradalih osoba, ali se arhivskim materijalom i matičnim knjigama nije koristilo. No, popisi žrtava su popunjeni i žrtvama komunizma. Dr. Dukić govorio je i o doprinosu Krunoslava Draganovića istraživanju te teme.
Biskup Bogović govorio je o radu Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Cilj je da se iz zaborava izvuku one žrtve koje nisu bile popisane te da svaka biskupija i svaka župa ima utvrđen popis katolika koji su žrtve komunizma. Utvrđivanje ukupnog popisa svih žrtava bio bi zadatak države, no kako je to otežano, Crkva je preuzela pravljenje popisa, u prvom redu katolika, kako bi se otkrili oni koji su bili pravi mučenici čija su imena također zaboravljena. Potaknuo je okupljene da se prema svojim mogućnostima i spoznajama priključe tim istraživanjima kako se ne bi dogodilo da se nekog zaboravi, nego da se svi popišu, da im se vrati dostojanstvo i poštuje žrtva onih koju su podnijeli.
U zborniku su na više od 700 stranica sabrani radovi s prvoga znanstvenog skupa o toj temi, koji je održan u Zagrebu 25. i 26. travnja 2012., a uredili su ga mons. dr. Mile Bogović, dr. Josip Dukić, dr. Jure Krišto, Mate Rupić i mr. Miljenko Stojić.